Nipplepeople
Nipplepeople, naš tajanstveni electro-pop duo, u subotu su navečer odlično zabavili riječki Pogon kulture. Među uistinu raznolikom publikom tražila se ulaznica više. Svi od tinejdžera do akademskih profesora noćas su uživali u njihovim čarima, ugodnim glasovima dvojca i kvalitetnim im produkcijama i remiks verzijama poznatih pjesama.
Nakon početnih tehničkih poteškoća, prvim su pjesmama zadali ton koncerta i sve do kraja ustrajno gradili uzbuđenje i uspjeli više puta iznenaditi. Koncert otpočinje lijepom “Tebi” i polako uspostavljaju kontakt s publikom koji će do kraja koncerta pretvoriti u jaku povezanost, glasan poziv na bis i oduševljenje publike. Na licima se poslije koncerta moglo jasno vidjeti zadovoljstvo. Uslijedio je aktualni singl “Nikada”, a Nipplepeople predstavljaju publici talentiranog plesača i suradnika Tonija koji će tijekom koncerta još nekoliko puta svojim pokretima poput živahnih silueta pomoći dočarati karakter pjesama. Nakon ponovljenog super spoja pjesme “Ne volim te” s pjesmom “Just 1 Kiss” grupe Basement Jaxx, publiku će po prvi puta tijekom koncerta više animirati “Balkan Express”. Kreativna, stimulativna i plesna. Tijela se lagano miču, Nipplepeople su u elementu, a dvoranom prelazi zavodljiva interpretacija pjevačice.
Nakon neizdane, lijepe i izravne, “Vjetar”, dolazi pravo iznenađenje. Nipplepeople premijerno predstavljaju potpuno novu pjesmu. Naslov je i više nego zanimljiv, “Disko Epileptik”. Dvojac odjednom pjeva zajedno, versove na hrvatskom, refrene na engleskom i hrvatskom. Publika izgleda podijeljeno, dio ludo pleše dio se koncentrira i upija svježi materijal. “Disko epileptik, plešem kao degenerik”, orilo se Pogonom, a kakva će budućnost ove pjesme biti, vidjet ćemo uskoro. Naime, ponešto žešći Nipplepeople je u pitanju i to mislim kao pozitivnu stvar. Kreće prvi moment prave ludnice. Uz sladak komentar benda da slijedi “naša najmanje poznata stvar” kreće, naravno, “Frka”. Apsolutni pop moment, ova obrada legendarne Zdenke Kovačiček blago je rečeno zapalila Pogon. Odlično umiksana s originalom, pretpostavljeno i očekivano, natjerala je publiku da poludi i odjednom se sve usne u dvorani miču uz tekst.
Nakon prekrasnih “Sanjam” i jedne neobjavljene pjesme, odjednom se čuje slavna “Music Sounds Better With You” francuskog house sastava Stardust i pretvara se u Nipplepeopleovu “Bolji”. Gori sve, rekli bi. Nipplepeople zbilja rasturaju. Kratka zamolba za korekciju svjetala obavila je Pogon u crveno i spremni smo za izvrstan remix pjesme “Broj”. Kratki chat s publikom, Nipplepeople se šale o vlastitoj otvorenosti i maskama te počinje hit “Sutra”. Uslijedio je dosta zanimljiv trenutak. Odjednom počinje “Ja ti priznajem” grupe ET i dvorana opet pjeva. Neočekivano i super odrađeno, ali meni nezanimljivo.
Međutim, došao je i moj trenutak. Nipplepeople najavljuje “Most (ReWork)”, njihov nedavno izdani remiks na Mayalesovu pjesmu s albuma “Simbol za sunce”. Kažu, “Ne znam je li netko čuo ovaj nekakav remiks koji smo radili za grupu Mayales”, na što se prolome dva glasa iz publike, a duo nastavlja, “za te dvije osobe i specijalno za osobu koja je tu iz Švedske večeras, mi ćemo pokušati rekreairati taj isti remiks”. Sreća je tim veća što sam jedan od spomenutih dvoje. U tom trenutku dogodio se istovremeni start dvije pjesme od kojih će jedna zapravo biti na bisu. Tek minimalno uzrujani većini uopće nepokvarenim iznenađenjem, Nipplepeople veselo odrađuju remiks.
Očekivano, koncert privode kraju još jednom izvedbom proslavljene “Frke”, ovaj puta u njihovoj studijskoj verziji. Publika krajem pjesme želi još i Nipplepeople se vraćaju na bis izvesti svoje iznenađenje. Počinje “Monument” (Röyksopp & Robyn) i čini jedan sasvim poseban, neočekivan bis, originalan i totalno u njihovom stilu. Za izvedbu ću se usuditi reći da je dojmljivija od originala.
Zašto Nipplepeople vrijedi pogledati uživo? Jer već ionako činjenično dobra pop glazba biva pojačana, euforičnija, izravnija. Uživo su pravi party. Sve ono savršeno ispolirano u studiju, uživo poprima sasvim drugu, ekspanzivniju dimenziju i funkcionira za svaku pohvalu. Za pohvalu je i početak koncerta na vrijeme, za razliku od nebrojenih kolega. S obzirom na skroman broj do sada izdanih pjesama, očekivao sam kraći koncert. Međutim, i tu su me razuvjerili. Setlista od 17-18 pjesama i nešto manje od dva sata plesanja, vrijedilo je. Izlet u Rijeku iz Zagreba se isplatio, a jedina misao po kraju koncerta bila je, “Ide mi se opet!”.
