Okus oksimorona

    2786

    Alanis Morissette

    Flavors of Entanglement

    Datum izdanja: 05.06.2008.

    Izdavač: Maverick / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Citizen of the Planet
    2. Underneath
    3. Straitjacket
    4. Versions of Violence
    5. Not as We
    6. In Praise of the Vulnerable Man
    7. Moratorium
    8. Torch
    9. Giggling Again for No Reason
    10. Tapes
    11. Incomplete
    1. Orchid
    2. The Guy Who Leaves
    3. Madness
    4. Limbo No More
    5. On the Tequila

    Nakon šest albuma u međusobno oprečnim odnosima kanadska pop-rockerica Alanis Morissette objavljuje (na više razina simboličan) sedmi, koji će ostati zapamćen po okusu gorčine, (o)kajanja i transformacije iz leptirice u crnu udovicu.

    Re-izdanje “Flavours of Entaglement” nije doživjelo drastične i revolucionarne promjene u odnosu na nekoliko mjeseci starije prvotno izdanje, no bonus-disk s pet pjesama potvrdio je onu staru Alanis i tek naznačio zagriz u nove okuse.

    Obojen očitim emocionalnim gubicima i gotovo fatalnim ranama, album je od prve pjesme vrlo ekstremno determiniran, fokusiran na samoizgradnju i nezajebanciju, ali nikako ne u tonu samosažaljenja, pa tako (kant)autorica kaže da je prije nego li je žena žitelj ovog planeta.

    Stoga je “Citizen of the Planet” pomalo drzak uradak koji, dakako uz poznate zvukove gitare, koketira s new ageom, kako tekstualno, tako i instrumentalno i uvjerljivim riffovima te samozatajnim gudalačkim instrumentima ponosno predvodi cijeli uradak.

    Muziku podržava

    Najavnu pjesmu slijedi i službeni prvi singl “Underneath“, pjesma jednostavne melodije koja na prvo slušanje može zazvučati poput naslovne pjesme neke teen-serije, no ova rock-balada ima potencijala postati antologijska pjesma one klasične Alanis. “Straitjacket” očit je produkt producenta kojeg ne možemo zanemariti, Guya Sigswortha, u kojoj su očiti njegovi afiniteti i prepoznatljivi njegovi utjecaji Euro/Berlin disco glazbe osamdesetih.

    Dakako, da ne potone u sintetično grotlo, Alanis uspješno pribjegava svojim provjerenim vokalnim dionicama i provjerenoj eksplicitnošću kada smatra da je ona potrebna, što joj dodatno osigurava uspjeh dotične pjesme kao nimalo pretenciozne.

    Smatram da je “Versions of Violence” jedan od glavnih atributa albuma. Ekstremna melankolija, ali i bijes sadržajno su i strukturno naglašeni kroz cijelu pjesmu. Počevši altom, na trenutke kao da priziva duhove prvih uradaka Amy Lee. Predivno jeziv refren gotovo joj vizualno može ilustrirati napetost i zgrčenost lica koje na trenutke asonancu kamuflira u krikove i vapaje.

    Alanis se ne libi pokazati i prokazati, te k tome ne suspreže srdžbu, ali ni tugu kao u krajnje ekspresivnoj a opet jednostavnoj baladi “Not As We” s klavirom kao jedinim suputnikom ili “Moratorium” i “Torch“, u kojima pokapa svu bol i obrise iz prošlosti.

    Zanimljivo je kako se u ‘vrpcama’ (“Tapes“) naizgled opravdava da sve što izusti jesu njene misli, iako bi se moglo drukčije protumačiti na više razina, što pjesmu čini sugestivnijom i intrigantnijom. Dakako, bez patetike ništa, što je za sam kraj ekvivalentno udarcu u prepone, pa tako pjeva o jednom lijepom sunčanom danu, ptičicama, dječici i braku… Ajme, zašto!?

    Bonus-disk donosi predivnu “Orchid“, još jednu nepretencioznu baladu, prepunu neofucane metaforike, tipična stara Alanis, bez ikakvih sintetičkih zvukova, koji ipak mogu vrlo dobro funkcionirati u pop-tužaljci “The Guy Who Leaves“, nalik na Madonnin “American Life”. Sigsworth ipak ovdje nije pretjerao unatoč neočekivanim ‘svemirskim’ bipovima, te bi mudar potez mogao bio uvrstiti ju u sam album.

    Ponovno, Alanis se ne prepušta beskompromisno novim idejama čemu je najbolji dokaz “Limbo No More“, uradak kao izvučen iz starih polica prvog studija pjevačice.

    Svakome tko ne poznaje privatni život Alanis Morissette redundatno je nakon “Flavours of Entanglement” pokušati demistificirati pozadinu upravo zbog sveprisutne britke otvorenosti autokritici, ali i vrlo jasno ciljane metafore neprežaljenom muškarcu.

    No kritika nije upućena isključivo njemu, već i sveopćoj situaciji u zemlji i svijetu (kako god da reporterski to zvučalo), a upravo u taj kadar autoričina filma prikladno uskače Guy Sigsworth kao tekstopisac i producent poznat po modeliranju emotivnih struktura i fenomena u jasne i zvučne stihove nerijetko upakirane u elektro-pop zvuk, poznat iz kolaboracija s Britney Spears, Madonnom, Björk i Sealom.

    Album tematski definiran, interpretativno neograničen i instrumentalno/vokalno inovativan u opusu Alanis Morissette, unatoč minornim zamjerkama čvrstim korakom kroči k antologijskom statusu.

    0 Shares
    Muziku podržava