Ogoljeni Neil Diamond

Druga suradnja Neila Diamonda i producentskoga maga Ricka Rubina širom otvara vrata suradnji koja bi – kako je krenulo – mogla postati jednako važna u Diamondovom opusu, baš kao što je “American Recordings” bio za pokojnog Johnnya Casha.

Neil Diamond svoju je karijeru započeo 1960-ih, ali uvijek je više-manje nepravedno smještan u drugu ligu kantautora. Gotovo pa bi se moglo reći kako je pisao pjesme koje su kasnije proslavili drugi ili koje su proslavile njih (popis je uistinu impresivan i sadrži šaroliko društvance: od Deep Purplea do UB 40).

Gotovo pedeset godina kasnije, Neil Diamond zasjeo je na prvo mjesto najprodavanijih albuma s “Home Before Dark“. Ironično, kada se trudio svojim komercijalnim uratcima napraviti isto, nije mu uspijevalo, premda je imao milijunsku bazu obožavatelja. Danas, kada je već polako ušao u jesen svog života, vremešni kantautor odlučio se na intimistički, neglamurozni album koji ga zapravo razgolićuje kao nijedan prije.

Pod produkcijom Ricka Rubina primijenjen je akustični model Cashovih “American Recordings”, ali Neilu se pridružila instrumentalna pratnja (tko će drugi nego okosnica Pettyevih Heartbreakersa, uz Natalie Maines iz Dixie Chicks) i mogli bi reći kako se radi o početku jednog divnog prijateljstva.

Diamond više nije mladić i pjesme mu više nisu vesele, prepune elana i zanosa. Svjestan je on toga i sam, njegova ranjivost i više je nego očita, a ovaj album upravo je portret umjetnika koji se suočava sa svojim strahovima, spoznajama i tko zna čime sve ne.

Najvažnije od svega, umjetnika koji ima petlju reći to jasno, bez uljepšavanja, stida ili kompromisa, stvarajući pritom prekrasnu glazbu, a ono malo patetike i melodramatičnosti koje se obvezno nađe u njegovim pjesmama nećete ni primijetiti.