Od šuštavih novčanica teško se bježi

Na nedavno održanoj press konferenciji u Berlinu, povodom izlaska novog albuma “Escapology“, Robbie Williams nasmijana lica odgovarao je smireno na novinarska pitanja i ostavljao dojam opuštenosti zasnovanoj na mogućem uspjehu svog novog materijala. Tome u prilog idu i nove objede na račun svojih sunarodnjaka iz Oasisa kojima svako malo ima nešto za poručiti.

No, ima li Robbie razloga za takvu opuštenost i da li je to stvarno bilo njegovo pravo lice? Ne bi se baš kladili. Ovaj album nije samo običan album, a to i sam Robbie zna. Naime, izdavačka kuća EMI je početkom godine ‘istresao’ osamdeset milijuna funti za slijedećih pet njegovih albuma, što znači da slijedeći materijali počevši, naravno, od ovog, jednostavno moraju polučiti mega-uspjeh kojim bi se takva financijska injekcija mogla isplatiti. Stoga je ova izdavačka kuća, prvi tjedan, poslala preko 2 milijuna primjeraka novog albuma diljem Europe, uključujući naravno i Veliku Britaniju, gdje je Williams najpopularniji.

Malo nakon potpisa, Independent je praktički osudio ovakav potez EMI-ja, te predvidio totalni kolaps ovog velikog projekta već nakon prvog materijala koji je Williams netom izdao. Računa se da bi tiraža morala biti ogromna, te da bi svaki album trebao vratiti barem dvostruko koliko je uloženo u njega. Kako će to Robbie Williams uspjeti stvarno ne znamo, ali da je težak put pred njim, zasigurno jest.

Osobno, dobio sam dojam da je ovaj album nepotpun u kojem se događa da pjesme variraju od odličnih, zasigurno budućih hitova poput “Sexed Up”, balada koja Robbieju najbolje pristaje, te sjajan singl “Feel” koji je već postao hitom. S druge strane loše izvedbe poput “How Peculiar”, te stvari poput “Monsoon” i “Love Somebody” koja istini za volju jest pop-stvar i može proći kao nastavak jedne priče započete od strane Queena i Eltona Johna, no da bi Williams ostvario vrhunac za kojim toliko trči, ne bi se smio šlepati na račun starih zvijezda i imati na ovakvom albumu pjesmu koja će mu samo popuniti broj stvari jednog pop-albuma. Da li se htio ponovo naći na naslovnicama, što je manje prihvatljivo s obzirom da mu to polazi za rukom nevjerojatnom lakoćom i bez novih materijala ili su ga pritisli ‘odozgo’, da album mora izaći baš sada, pred novogodišnje blagdane, kad tiraže same po sebi rastu? Vjerojatno ovo drugo. Tko čuje zvuk šuštavih novčanica, teško od njega bježi.

Pjesme kojima treba također ‘izaći u susret’ su “Come Undone“, te “Me And My Monkey”. Prva je izdanak pravog britanskog popa (sjetimo se istoimenog singla grupe Duran Duran koji je također polučio veliki uspjeh), dok drugu vodi zvuk elektro-akustične gitare, a kao aranžmani dolaze Leonovske western-trube koje se fino nadopunjavaju na sumorno i tmurno raspoloženje koje prevladava pjesmom. Kao takva, uz “Feel”, ima najveće šanse da postane najboljim singlom na ovom albumu.

Robbie Williams nije profil Michela Jacksona, svojedobno prozvanog kraljem popa koji se nije isticao mijenjajući filmske glumice nego je radio na svojim albumima ili možda Eltona Johna koji je mirno punio dvorane i stadione svirajući klavir. Ponekad, sam Robbie, ostavlja dojam da mu je jedino bitno da ga zamijete sa kakvom starletom ili pjevačicom koja mu postaje bivša prije no što i prohoda s njom. Koliko se to isplati njemu, pogotovo kad je otpustio Guy Chambersa, koautora na većini pjesama na svih dosadašnjih albuma, koji je možda čak i više zaslužan za sve dosadašnje hitove od Williamsa osobno, pokazat će vrijeme ili bankrot EMI-ja kako, s početka, predviđa Independent.

Novac je, naravno, neizostavni dio ovoga posla i ma koliko zvijezde ‘uživale pjevajući’ ne mogu pobjeći od njega.

Potpisi multimilijunskih ugovora i sve što ide uz to jednostavno su radnja koja se mora dogoditi želi li se ostati na vrhu. No, teže je ostati ‘gore’, nego popeti se. Klasičan primjer toga je Alanis Morisette koja je postala mega-zvijezda gotovo preko noći albumom “Jagged Little Pill”, napisanom kao odgovor na nesretnu ljubav, no, poslije potpisa unosnog ugovora, kad se morala početi nositi s rokovima koje joj je diktirala, i još uvijek to čini, glazbena industrija, nikako da se vrati na stare staze slave i napravi kvalitetan album nalik svome prvijencu. Hoće li se to dogoditi i Robbieju Williamsu? Vrijeme će pokazati…