Od Divljih jagoda do Linkin Parka

Stvoriti projekt iz homogene mase glazbenika koji u jedan bend u nastajanju ulaze iz različitih bendova, dakle i različitih utjecaja uistinu je ne zahvalan i težak posao. S takvim poslom su se susreli Staća (Stanimir Lukić, ex-Sunshine (srpski hip-hop) i Kokan (Zoran Kokanović, ex-Overdose (metal) i programming za soundtrack filma “Munje”) kada su se odlučili na suradnju davne 2001. godine s idejom da, u zemlji netom razorenom ratom, stvaraju glazbu sa heavy zvukom, živim instrumentima i elektronikom, a kao čistu opoziciju trenutnom glazbenom stanju u njihovoj zemlji koja je oduvijek bila plodno tlo za raznovrsne ‘folk’ popevke.

Zadatak im nije bio lagan, stoga se i odlučuju na dodatne glazbenike i u tijekom ljeta 2001. godine u bend ulaze bubnjar Vladan Cvetković i vokal Mirko Arsenijević, te u kolovozu 2002. i Dragoljub Marković koji zauzima posljednje slobodno mjesto za synthovima i samplerom, i čijim se ulaskom pak formacija benda konačno zatvara. Kao što sam rekao imali su jako težak zadatak u kojem su morali spojiti elektroniku i ‘živi’ bend, što do tada nije radio nitko od tamošnjih producenata ili snimatelja tako da su X-Centar i to morali velikim dijelom sami naučiti. Debi albumom “Restart” X-Centar otvaraju sebi prostor na tamošnjem tržištu i rade glazbu o kojoj su mnogi do tada samo sanjali, glazbu koja se idejno slobodno može nazvati crossoverom Deftones, Linkin Park i Fear Factory.

“Početak i kraj” je prva pjesma na albumu, koju otvara kombinacija vrišteće gitare i drum’n’bass loopa koji pak svoj klimaks doživljava nakon prve dizalice i tada se na već postojeći loop pridružuje ‘živi’ bubanj, distorzirana gitara i vokal koji vuče malo na hip-hop formu, a malo na HC formu dok čitava pjesma ima prilično kompleksan ritam i prijelaze. Naime, čitava pjesma je dosta kompleksna i sada izbija na vidjelo njihov problem pri spajanju ‘živih’ instrumenata i elektronike, no postavlja se pitanje hoće li X-Centar biti kadri izvesti ovako kompleksnu glazbu uživo na stageu jer je za ovu zasigurno velikim dijelom zaslužan kompjuter jer se ovakvo što jako teško svira ‘uživo’.

Malo jednostavniju formu upražnjavaju kroz pjesmu “Sunca sin”, u kojoj kroz izraženu fuziju Deftonsa i Linkin Parka stvaraju snažnu i energičnu pjesmu u kojoj nema pretjeranih loopova niti obilatog korištenja elektronike, već samo synthovi, bubanj, gitara, bass i vokal – što zvuči odlično i tek ovdje se pokazuju u realnom svijetlu i na maximumu svojih mogućnosti. Nabrijavajući efektima pjesmu “Kandža“, X-Centar nam serviraju apsolutnu bombu svog debi albuma u kojoj jednako ističu snažne riffove i elektroniku i spajaju ih na odličan i žestok način potpomognuti odličnim vokalom. Odlična pjesma.

Pjesmom “Čagalj” uvode u svoju glazbu određene world music vokalne elemente kroz sample na početku pjesme, ali to im služi samo da bi otpočeli svoju viziju ove pjesme. Vodeći nas kroz kombinaciju dosta ravnog bubnja, preglasne gitare i solidnih bass dionica X-Centar rade prvu grešku na albumu, što postaje razumljivo kroz slušanje ove pjesme koja zvuči kao fuzija prijašnje tri, a od čega je nisu uspijeli spasiti niti loopovi bubnja koje uvode pri kraju pjesme. Sličnu stvar rade i sa pjesmom “Spreman za let” u kojoj zvuče još malo nježnije nego na predhodnim pjesmama i u kojoj se osjeća očit ulazak određenih vokalnih (a i glazbenih) inspiracija iz pjesme Divljih jagoda “Let za drugi svijet” što u najboljem slučaju zvuči presmiješno, no nema veze.

Pri slušanju pjesme “Kao tu” osjetio sam ulazak jednog dosad za ovaj album nepoznatog zvuka tj. rocka, ali i izrazite hip-hop vokalne dionice što pjesmi koja svoj aranžman drži u sasvim drugačijim vodama daje besmislen zvuk te nastavlja silazak ovog benda prema mnogo blažim vodama što pogotovo postaje eminentno kroz strukturno rasčlanjivanje čitave pjesme i njenu očitu inspiraciju najvećim tugaljkama Deftonesa. E sad, isto ovo što sam rekao (idejno, naravno) možete slobodno prilijepiti i na sljedeću pjesmu “Trag”, tako da se ovdje neću previše zadržavati.

Ponovni povratak žestokim riffovima X-Centar obilježavaju pjesmom “Pokret”, no ovoga puta im definitivno nedostaje onaj isti štih koji su posjedovali na pjesmi “Kandža”, tako da doživljaj cijele pjesme prolazi kroz fazu zasićenja u kojoj vrlo brzo postaje eminentno da su već na izmaku svojih inspiracija. Pjesmom “Stimulans” uvode ‘techno loopove’ u svoju glazbu, no taj ‘techno’ traje svega nekoliko sekunda kad ga zamjenjuje ‘drum’n’bass loop’ kojem se ubrzo pridružuju gitare pod efektom i vokal Arsenijevića što stvara atmosferu u kojoj se jasno ocrtava količina kompresije koju su primjenili na ovaj dio pjesme, a da bi nevješto tu golemu količinu energije raspustili u sredini pjesme i tako definitivno potpisali kapitulaciju.

Definitivni problem ovog benda je producent. Pošto su produkciju radili sami, a tek na postprodukciji doveli nekog tko ipak zna nešto, rezultat je vidljiv iz gore pročitanog. Nemojte me krivo shvatiti, ovo gore je bio tek kritički osvrt na djelo i rad predstavljen ovim izdanjem, no pošto je ova regija očito plodno i zahvalno tlo za razvoj ovakvih bendova – sama činjenica da ovakav bend postoji je impresivna.

Možda se nisu uspjeli toliko dobro snaći kao njihovi kolege Eyesburn koji njeguju sličnu glazbenu notu, s očitim odmakom u reggae pravcu, no definitivno, X-Centar imaju ono nešto. Ali ono što im očajno fali, kao i većini ovakvih bendova sa prostora bivše Jugoslavije, je producent. Osoba koja će ih usmjeriti prema onom pravom zvuku i iz njih izvući ono najbolje.