Obojeni program i dalje dosljedan svojoj muzičkoj filozofiji

Obojeni program osnovan je u Novom Sadu ranih ’80-ih., u doba kada se punk polako povlačio pred naletom novog vala. Shodno tome, najveći muzički utjecaj na njih izvršili su bendovi poput The Fall, Television, Gang Of Four, Magazine i Joy Division koje Branislav Babić-Kebra, lider benda i jedini preostali član iz originalne postave, i dan-danas navodi kao svoje prve uzore.

Ništa manje važna nije bila ni činjenica da dolaze iz grada koji je dao fenomenalne bendove poput Lune i La Strade, u čiju su se muzičku ostavštinu savršeno uklopili, a nije naodmet spomenuti ni da je za njihov zvuk značajna bila suradnja s Kojom iz Discipline Kičme ostvarena početkom ’90-ih.

Prvi album “Najvažnije je biti zdrav” izlazi 1990. godine za zagrebačku izdavačku kuću Search & Enjoy, a upravo izdavanje tog albuma, uz “78” Boya i “Razum i bezumlje” Majki smatra se početkom nezavisnog izdavaštva u ex-Yu.

1993. su se, kao prvi bend s ovih prostora, pojavili na MTV-u u emisiji “120 Minutes” (za one koji ne znaju: jedna od ponajboljih MTV-evih emisija posvećena alternativnoj glazbi prije negoli se dotični kanal u potpunosti srozao), a također su imali tu čast da ih je u svojim radio-emisijama puštao legendarni John Peel.

Do sada su izdali pet studijskih i jedan live-album, od kojih su, uz već spomenuti “Najvažnije je biti zdrav” koji je donio neke od najupečatljivijih radova ovog benda poput “Štipaljke”, “Ona je tu” ili “Kosmos u tvom srcu”, najzapaženiji bili “Sva sreća general voli decu” – zbog političke nepodobnosti i kritiziranja Miloševićevog režima zabranjen i povučen iz prodaje u Srbiji – te odličan album još boljeg imena “Ako nisam dobra šta ćemo onda”, ujedno i njihov najprodavaniji album.

Novi, 6. po redu studijski album “Da li je to čovek ili je mašina“, zaokružuje priču zvanu Novi Sad (početna slova svih studijskih albuma tvore naziv Novi Sad) kojom iskazuju jednu lijepu posvetu svom rodnom gradu. Album je snimljen u svibnju 2004. u nizozemskom gradiću Metslawieru, u analognom studiju Sing-Sing, a djelić atmosfere sa snimanja kao i s tada održanog koncerta u Amsterdamu možete pogledati u polusatnom dokumentarcu “Da li je to čovek ili je mašina” autorice Brankice Drašković iz novosadske producentske kuće UrbaNS koja je ujedno i izdavač posljednja dva albuma.

“Da li je to čovek ili je mašina” donosi 7 novih pjesama benda te 8 remixeva tih pjesama od strane raznih DJ-a, kao i singl “Obećaj mi molim te” koji je pratio izdanje Kebrinog istoimenog romana (osim što je uspješan autor i tekstopisac, Kebra je i izvrstan književnik, a do sada je objavio dvije knjige pjesama i dva romana).

Ne dajte da vas zbune različiti nazivi pjesama na albumu – nazivi jesu promijenjeni, ali u njima se kriju samo remixevi odgovarajućih pjesama. Pa ćete tako u “Mašini” prepoznati “Šole ili stroj“, u “New Colours” “Bebas“, “All Okay” odgovara ‘originalnoj’ “Sve u redu“, a jedini remix koji mi se svidio više od svog ‘para’ jest “Savršen” (varijacija na “Gospodin cinik“). Uvodna pjesma “Let’s Go” izabrana je za prvi singl i ona nešto odskače od ostatka pjesama koje karakterizira težak zvuk bas žica i nemali uplit elektronike prožet Kebrinim specifičnim (ali na ovom albumu previše jednoličnim) narativnim vokalom.

Trebalo mi je jako dugo da album poslušam u cijelosti i da se naviknem na njegovu koncepciju, te možda ne bi bilo naodmet da su remixevi izdani kao poseban album kako bi sve djelovalo malo preglednije, a slušanje bilo olakšano. Jer muzika Obojenog programa zasigurno nije ona koja vam ulazi u uho na prvo preslušavanje, a ovaj album pogotovo. Mašine su ovdje ipak malčice zasjenile čovjeka, a mislim da bi sve skupa puno bolje ispalo da je bilo obratno. Kako god bilo, priča zvana Novi Sad je završena i s nestrpljenjem očekujemo novi ciklus.