Obavezna kolekcija kultnih glazbenika

Postoje nezaboravni trenutci u životu (koji se možda na prvi pogled čine beznačajnim) koji su nekako zapeli u našoj podsvjesti i ponekad ih se sjetimo potaknuti određenom glazbom. Massive Attack mi se davno urezao u sjećanje, i običan proljetni kišni dan pretvoren je u jedno gotovo transcendentalno iskustvo. Iako su me mnogi glazbenici na prvi pogled oduševili, takav nezaboravan dojam su na mene ostavili još samo Pink Floydi s nekim svojim albumima i Radiohead s “OK Computer”.

Massive Attack – britanski glazbenici koji su kultni status stekli tijekom devedestih godina i sa svoja prva tri albuma (“Blue Lines”, “Protection”, i “Mezzanine”) postavili su gotovo nebeski visoke standarde na elektronskoj glazbenoj sceni. Uspjeli su ostvariti ono što se ponekad mnogima čini nemogućim.

Pronašli su savršenu ravnotežu između onog što su željeli napraviti i sveprisutnog nemilosrdnog kapitalizma. Drugim riječima, stvorili su praktički novi glazbeni pravac ne podilazeći nikom i pritom postali velika imena.

Početna postava (Robert 3D Del Naja, Grant Dady G Marshall i Andrew Mashroom Volwes) se izmjenila tijekom godina. Na zadnjem albumu (“100th Window“) radio je jedino Robert 3D Naja pa ga više promatram kao njegov solo uradak nego kao album Massive Attacka. Iako taj album u biti nije loš, u usporedbi sa prva tri je najblaže rečeno nedovoljno dobar.

Svaki njihov album bi trebali promatrati zasebno jer im se zvuk mijenjao tijekom vremena postajući sve mračniji i kompleksniji. Njihova glazba nam pomaže da dublje proniknemo u sebe i hipnotički nas odvodi u naša skrivena i mračna područja pokazujući koliko smo zapravo kompleksna stvorenja.

“Blue Lines” je kombinacija sjajnih melodičnih soul vokala, reggaea, jazza, hip-hopa i sve to objedinjeno zanimljivim ritmom. Iako “Protection” ima sličnosti sa prethodnikom, nešto je ritmički sporiji, vokali su lakši i više reggae, zvuk je više ambijentalan i mističan, dok su i na “Mezzanineu” sjajni vokali on je upotrebom živih gitara i bubnjeva dobio novu dimenziju i mnogo je žešći i mračniji od svojih prethodnika. Iako je “Mezzanine” u kratko vrijeme postao kultan, Mashroom Volves napušta bend za vrijeme turneje nezadovoljan upravo tim novim zvukom, a nedugo nakon toga Marshall se odlučio više posvetiti obitelji, i tako se udaljio iz benda.

Radili su i za mnoge druge glazbenike (Bowie, Madonna, Garbege, U2 itd…) i nekoliko puta im je glazba korištena za filmove, a meni je najbolji primjer pjesma “Angel” iz sjajnog filma “Snatch”.

Ovo izdanje njihovih najvećih hitova nazvano “Collected” je pun pogodak, i pitanje je zašto je trebalo proći ovoliko vremena da se ono objavi. Uz Beastie Boyse i njihov “Solid Gold Hits” ovo je ‘best of’ kompilacija koje mi je u zadnje vrijeme bila najzanimljivija. Album sadrži 14 pjesama od kojih su naravno najpoznatije: “Unfinished Sympathy“, “Safe From Harm”, “Angel“, “Protection” i “Teardrop“.

Kad sam čuo novu pjesmu i posljednju na albumu “Live With Me” (s gostujućim folk-jazz vokalom iz Chichaga Terryem Callierom) odahnuo sam, jer pokazuje da su se pozitivno promijenili u odnosu na album “100th Window”. Novi album se očekuje krajem godine, pa će vrlo zanimljivo biti čuti što nam imaju novog za ponuditi.

Pošto je svaki od njihovih albuma poseban i vrlo slojevit, “Collected” ne bi trebali shvatiti samo kao skup njihovih najvećih hitova na jednom mjestu (što je naravno uvijek praktično, ali ne zaboravimo da su bend koji u principu ne radi hitove), nego kao pomagalo koje će nam pružiti kompletniji uvid u njihovo stvaralaštvo, a možda kao i pomagalo koje će vam prizvati neke nezaboravne životne trenutke.