Novi prasak garažnog blues rocka

Blues rezervata trojka je iz Kruševca i kada bismo ih trebali s nekim usporediti, tada bi to bili naši Gatuzo jer poveznica ima mnogo. Ipak, Blues rezervata dobar je bend spreman oduševiti vas.

Prema riječima frontmena Vladice, ime albuma “Kamen, duša, žica” koji bi mogao asocirati na naslov prvog albuma Gatuza sasvim je slučajna sličnost jer do izdavanja albuma uopće nisu čuli za zagrebački dvojac. Poanta imena albuma bila je dječja igra ‘rock-paper-scissors’, a svaka promjena u imenu označava dio glazbe koju sviraju (kamen-rock, duša-soul, blues, a odsvirano žicom, simbolom rezervata i bluesa).Kada uzmemo sam naslov u obzir, nema boljeg opisa albuma jer upravo je to to, rock pomiješan s garažnim prizvukom u kojem se ističe blues, baš onako kako je trenutno popularno na svjetskoj sceni, baš onako pravo šmekerski za uživanje na koncertima.

Glazbeno gledajući, ponovno imamo dosta sličnosti s Gatuzom, ali osim njih možemo osjetiti i glazbu koju trenutno sviraju Sheitansi ili Majke kada se približavaju garažnom blues rocku, odnosno kada bismo ih uspoređivali s inozemnim bendovima to bi u prvom redu bili žanrovski prvaci The Black Keys i Jon Spencer Blues Explosion.

Sama priča o Bluesu rezervata počinje još davne 2003. kada su uzeli ovo ime i počeli svirati. Zanimljivo je da su nekoliko godina kasnije imali i prvi album koji zapravo nikad nije bio objavljen, već je u DIY nakladi podijeljen prijateljima i poznanicima, dok su zadnjih nekoliko godina krenuli ozbiljnije u glazbenu priču i snimili “Kamen, duša, žica”.

Uvodna “Memljivi blues” klasik je garažnog blues rocka, i tekstualno i glazbeno, prljavo do bola. Sljedeća “Niz prljave vode” ima baladni štih koji obogaćuju raznim solažama, “U potrazi za Nenom” čisti je blues s usnom harmonikom u prvom planu, dok se najkomercijalniji komad osjeća s “Niko neće saznati“.

“Kamen, duša, žica”, album prvijenac koji u osnovi to i nije, pokazao je da se i dalje praši dobar rock na ovim prostorima. Kroz deset skladbi albuma, bend jasno daje do znanja da će uživo ove pjesme suživjeti još efektnije nego ovako na albumu, pa im jedino preostaje svirati bilogdje gdje ih se pozove.

Sličnosti s Gatuzom na kraju ispadaju samo u sličnosti ideologije koju ova dva benda posjeduju, odnosno što je na njih najviše utjecalo. Garažni blues rock odličan je izvor inspiracije, pa se nadam da će i još poneki bend zaplivati u ovom smjeru jer s ovakvim albumima teško se može pogriješiti.