Nova stara kraljica soula

Hip-hop svijet je, kao i neki drugi, nama bliži (polu)svjetovi, prepun lažnog tituliranja kao što su kralj, kraljica, car, carica, legenda, genij, itd.

Kako to nije ponekad bilo dovoljno, uvedeni su novi pridjevi kao što su
pregenijalno, presuper i ostale ‘novokompovane’ kovanice u hrvatskom
jeziku.

Mary J. Blige često je bila oslovljavana gore navedenim pridjevima, ne bez razloga: gospođa Blige prodala je milijune ploča, ima burnu, no komercijalno konstantnu karijeru već 20 godina, a “My Life II… The Journey Continues (Act 1)” zamišljena je kao-ploča nastavak njenog uspješnog albuma iz 1994. koji se zove “My Life”.

“My Life II” daje Mary u ponosnom i pobjedničkom izdanju, kao osobu koja je na putu ekscesa uspjela naći mudrost. Zvukovi su kraljevski bogati, “My Life II” kraljevska je audio palača, jer se o svakom zvuku itekako temeljito promišljalo. Takav pristup donio je dobre rezultate iako se s vremena na vrijeme dobiva dojam pretjeranog podilaženja publici i širokim narodnim masama.

Maryna radna etika i talent neupitni su, ovo joj je deseti album u 20 godina po svim kriterijima aktivne i uspješne karijere. “My Life II” trebao bi označiti Maryn ulaz u novu fazu života: nakon divljih životnih faza i borbe s ovisnostima i depresijom, hrpetine spotova, nastupa i koreografija u kojima Blige izgleda eufemistički rečeno ekstravagantno (kraljica noći s 5435 šljokice previše bio bi točniji termin), na ovitku svog novog dugosvirajućeg uratka uz nekoliko fotografija u ‘boli glava koliko skupim naušnicama’ zahvaljuje dragom Bogu i upućuje molitve svom mužu, djeci, roditeljima, nećacima i fanovima.

No dobro, ima se, može se, a Mary je ionako proglašena kraljicom čega već. Kraljici su pomogli kralj (?) Sean Combs, poznat pod različitim imenima kao što su Puff Daddy, ili P. Diddy ili P. Mrkonjić (dobro, pod ovim zadnjim imenom se još ne potpisuje ali čovjek nikad ne zna), koji se pojavljuje na “Someone To Love Me” i nemoguće velika vojska producenata i (ko)autora.

U toj moćnoj gomilici kreativnih ljudi tražen rezultat uglavnom je vrlo dobar, Mary J. na “My Life II” i dalje miješa hip-hop, funk i soul, no dojam je da joj soul sve više odgovara i da reperske dionice ne donose ništa bitnog. Soul balade velikih refrena “Empty Prayers” i “The Living Proof” nameću se kao budući zgodici na turnejama i “Greatest Hits” složencima, no na 72 minute dugom albumu ima i dosta upitnika. Prije svega, to je završna “Someone To Love Me”, koja je isforsirana za radijsko forsirano puštanje, a nakon opetovanog slušanja djeluje samo isforsirano.

Blige s ovim albumom suvereno nastavlja svoju karijeru i dokazuje da i nakon 20 godina karijere ima dosta toga za reći.