20 godina albuma koji nam je definirao mladost

    2279

    Nirvana

    Nevermind - 20th Anniversary

    Datum izdanja: 26.09.2011.

    Izdavač: Geffen Records / Universal Music

    Žanr: Grunge

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Smells Like Teen Spirit
    2. In Bloom
    3. Come as You Are
    4. Breed
    5. Lithium
    6. Polly
    7. Territorial Pissings
    8. Drain You
    9. Lounge Act
    10. Stay Away
    11. On a Plain
    12. Something in the Way
    13. Endless, Nameless
    14. Even in His Youth (Smells Like Teen Spirit single B-side)
    15. Aneurysm (Smells Like Teen Spirit single B-side)
    16. Curmudgeon (Lithium single B-side)
    17. D-7 (Greg Sage)
    18. Been a Son (Lithium single B-side)
    19. School (Come as You Are single B-side)
    20. Drain You (Come as You Are single B-side)
    21. Sliver (B-side)
    22. Polly (B-side)
    1. In Bloom (Smart Studio)
    2. Immodium (Breed) (Smart Studio)
    3. Lithium (Smart Studio)
    4. Polly (Smart Studio)
    5. Pay to Play (Smart Studio)
    6. Here She Comes Now (Smart Studio)
    7. Dive (Smart Studio)
    8. Sappy (Smart Studio)
    9. Smells Like Teen Spirit (Boombox)
    10. Verse Chorus Verse (Boombox)
    11. Territorial Pissings(Boombox)
    12. Lounge Act (Boombox)
    13. Come as You Are (Boombox)
    14. Old Age (Boombox)
    15. Something in the Way (Boombox)
    16. On a Plain (Boombox)
    17. Drain You (BBC)
    18. Something in the Way (BBC)
    1. Smells Like Teen Spirit (The Devonshire Mixes)
    2. In Bloom (The Devonshire Mixes)
    3. Come as You Are (The Devonshire Mixes)
    4. Breed (The Devonshire Mixes)
    5. Lithium (The Devonshire Mixes)
    6. Territorial Pissings (The Devonshire Mixes)
    7. Drain You (The Devonshire Mixes)
    8. Lounge Act(The Devonshire Mixes)
    9. Stay Away (The Devonshire Mixes)
    10. On a Plain (The Devonshire Mixes)
    11. Something in the Way (The Devonshire Mixes)
    1. Jesus Doesn’t Want Me for a Sunbeam
    2. Drain You
    3. School
    4. Floyd the Barber
    5. Smells Like Teen Spirit
    6. About a Girl
    7. Polly
    8. Breed
    9. Sliver
    10. Love Buzz
    11. Lithium
    12. Been a Son
    13. Negative Creep
    14. On a Plain
    15. Blew
    16. Rape Me
    17. Territorial Pissings
    18. Endless, Nameless

    Ako neki trenutak možete odabrati kao početak životne veze s glazbom, onda se to najčešće događa u predadolescentskoj dobi kada vas netko od bližnjih koga smatrate uzorom ili autoritetom zarazi virusom nečije glazbe…

    Dogodilo se to i ovom momku koji ne voli pisati u prvom licu svoje tekstove, no nešto ovoliko osobno ne može izbjeći ‘ich’ formu u recenziji reizdanja “Nevermind: 20th Anniversary Super Deluxe Edition“. Imao sam pet godina minus pet dana kada je Nirvana objavila “Nevermind” i, dakako, toga ga dana nisam mogao čuti kako zbog uzrasta, tako i ograničenja distribucije glazbe onog vremena.Smells Like Teen Spirit” upoznao sam najprije, i to na dan objave smrti Freddiea Mercurya za kojim je majka plakala u dnevnoj sobi pred televizorom uz riječi: “Taj čovjek je nezamjenjiv”, nakon čega me osam godina starija susjeda (nerijetko i moja dadilja) odvela k sebi u stan (sobu) i pustila kazetu s nekom Nirvanom koju je hvatala nekoliko dana na radiju da bi ju snimila.

    Nekoliko mjeseci, možda i godinu kasnije krenuo sam u školu (teško je iz takve dobi izvući realni protok vremena) i osvanula je ta ista susjeda koja ime dijeli s našom premijerkom, s pločom na kojoj je gola beba u vodi i prvo što sam pomislio je: “Kako oni tako mali znaju plivati, a ja sam prošle godine naučio”. Pustila je na gramofon ono što ću tek kasnije zapamtiti kao “Nevermind” i počela mlatarati kosom, što me nije, začudo uplašilo, već sam se pridružio u nekom krivom ritmu…

    Muziku podržava

    Uskoro je stariji brat tadašnjeg najboljeg prijatelja iz školskih klupa kao veliki šestaš dolazio u školu s majicama na kojima je hidrogenom pisao Nirvana i odmah sam povezao to s bendom na koji smo susjeda i ja mlatili kosom gotovo svakodnevno. Kazeta je uskoro snimljena i vrtjela se svakodnevno iznad televizije u pauzama između crtanih filmova… Glavom i kosom treslo se vjerojatno najviše na “In Bloom“… Tako je počela moja ljubav s Nirvanom.

    Nije trebalo proricati budućnost ili visiti previše na fanovskim stranicama Nirvane da bi se zaključilo da će “Nevermind” 2011. doživjeti reizdanje, a pitanje je tek bilo kome će ono biti namijenjeno i koliko će biti spektakularno.

    Čovječe, 70 pjesama vezanih za vjerojatno mnogima najizlizaniji album u fonoteci, na četiri diska bilo je i više negoli zadovoljavajuća ponuda za jubilarni rođendan. Prvi disk ne treba previše predstavljati jer ne nosi ništa novoga, dakako, kao reizdanje, osim transparentnog uvrštavanja najduže i najagresivnije pjesme “Endless, Nameless” kojom se malotko prije Interneta i ilegalnog downloada mogao pohvaliti.

    No, nadopunjen je sirovim B-stranama poput “Even In His Youth” kao savršenom autobiografskom pjesmom (za) Cobaina gdje čujemo pronalaženje u zvuku i pomalo njegovu nesigurnost za gitarom. “Nevermind” je zasad jedini poznati i pouzdani vremeplov, pa će vas vratiti u srednju školu kada se nekanaliziranim frustracijama i gnjevu usmjerenom prema svijetu na najboljem soundtracku nalazila “Aneurysm“, a izlasci petkom započinjali u stanovima frendova uz bambus i “Sliver” – stvari do koje su samo najveći kuleri mogli doći, stvari koja odiše Mudhoneyem.

    Ove live verzije anticipiraju pored karizmatika Cobaina i Davea Grohla kao odličnog bubnjara čiji će se vokal tek kasnije istaknuti kao adut, no njegovi glasni bubnjevi preuzeti su iz relativno ‘čistih’ hardcore žanrova, ponajprije punka i metala. Tome u prilog idu snimke prvog dijela drugog diska, “The Smart Studio Sessions”, snimljene za novu etiketu DGC kada su i po prvi puta predstavljene “Sappy” i “Immodium” (budući “Breed”).

    Butch Vig znao je dobro odabrati i prilagoditi album potrebama izdavača, ali s publikom je najviše riskirao u nimalo obećavajućem kontekstu ranih devedesetih, no sirovost i koordinacija trojca koji je album snimio snimke analognom tehnikom odjednom, što je danas nezamislivo.

    Drugi dio diska čini sesija “The Boombox Rehearsals” prilično lošeg zapisa čije smetnje, pucketanja i pucanja krajnje iritiraju slušatelja, pa se nemojte iznenaditi ako preskočite ovih osam pjesama na “Drain You” i “Something In The Way” snimljene prije objave albuma za BBC gdje se ponovno pokazuju kao uvjerljivi izvođači, a Cobainov hrapavi bariton unutar donjeg registra varira do grlenog vriska, zbog čega ove dvije snimke predstavljaju bend u svom najvećem sjaju; obuhvaćaju cijelu poetiku grungea u tek sedam i pol minuta.

    Vigov rad dobio je posvetu na sljedećem, trećem po redu disku – dragulju svakog kolekcionara i obožavatelja koji ima priliku čuti njegovu prvu verziju miksanja, odnosno produkcije onog što će 24. rujna 1991. biti ukoričeno kao “Nevermind”.

    The Devonshire Mixes” dokument je simboličke vrijednosti i označava važan moment u cementiranju imena Nirvana i kao takav čini Bibliju; genezu grungea i mnogi će se složiti, materijal mrvicu siroviji od konačnog proizvoda, te samim time autentičniji za Nirvanin zvuk. Nadalje, upravo se ovdje definira prepoznatljiva distorzičnost zvuka Nirvane, a kompletnom izdanju nedostaju “Polly” i B-strana “Smells Like Teen Spirit” – “Endless, Nameless”.

    Naposljetku, četvrti disk najdragocjeniji je moment, uz prethodni disk, gdje bez vizualnog materijala osjećamo kako je svijet Nirvane bio ograničen okvirima pozornice, gdje za Kurta nije postojala publika, već Nirvana i njegov osjećaj ondje; njegov mali svemir gdje neće biti čovjek koji je prodao svijet. No, više negoli igdje u ovoj bogatoj kompilaciji koja svjedoči o bendu kojeg studio sputava, više no što mu daje mogućnosti, do izražaja dolazi snažan bas Krista Novoselica nepravedno zasjenjenog upravo u studiju. Stoga je “Live at Paramount“, raritet u opusu Nirvane, najautentičniji zapis benda u ovom kompletu.

    No, eliminiramo li dječačku fascinaciju, kvalitete vremenskog stroja i činjenicu da od četiri diska jedan jest najobičniji pretisak onog kojeg posjedujemo, suočeni smo ipak s manjkom materijala i nedostatkom inventivnosti u kompiliranju istoga, pa bi stoga moglo biti zanimljivije poslužiti nas s dobrom radijskom emisijom ili kakvim zvučnim zapisom između glazbenih sesija kojim bismo doista kvalitetno mogli proslaviti jedno od najvažnijih reizdanja godine, a ne vrtjeti se u krug s različitim verzijama istih pjesama.

    0 Shares
    Muziku podržava