Nova doza neurotične psihodelije od indie-rock kameleona

Umjetnik poznat kao g. Hansen nije čovjek koji voli ponavljati stvari. Za ovaj album udružio je snage s Danger Mouseom kojemu crossover, odnosno hrvatski rečeno kombiniranje žanrova, nije strana stvar. Kao produkt suradnje dobivamo naoko lo-fi, ali zapravo produkcijski vrlo nacifranu ploču, koja, budimo iskreni, ima mnogo skrivenih aduta nego što se to na prvi pogled čini.

Kada se nađu takva dva hiperkreativca, lako se može dogoditi da svako ode u svoje oblake, te na ploči ostave nešto što sami nikad ne bi slušali. To se srećom nije dogodilo.

Od zadnjeg albuma, “The Information“, prošle su dvije godine, a u međuvremenu Beck kao da se najviše opijao pločama iz berbe 1967. s britanskih psihodeličnih vinograda. Instrumentalne dionice su razigrane, začudne, šarolike, a zvučna slika je čisti technicolor, pri čemu je naravno dodao dašak svoje poslovične neuroze.

Iako su riječi često mračne i paranoične, u muzičkom smislu ovo je ipak prije svega ljetni album okupan krasnim melodijama, samo što ima previše bubnjeva ‘u crvenom’.

U odnosu na zvukove ostalih instrumenata bubnjarske dionice su vrlo istaknute, i u načelu zamarajuće i iritantne, jer maskiraju neke prilično intrigantne harmonijske linije, odnosno ‘soundscapeove’.

Ovako, Beck zvuči kao da ga je bilo strah dozvoliti melodijama da budu u prvom planu i kao da pod svaku cijenu želi ispasti funky jer je samo funky cool. Cat Power gostuje, ali to se previše ne osjeti, odnosno ne čuje. Uostalom, ovo je Beckov album. I od njegovog bubnjara, naravno.

Prva pjesma, “Orphans” posuđuje uvod od “Just Like Honey” Jesus And Mary Chain, odnosno “Be My Baby” Phil Spectora. Možda je to i najbolji mogući početak jerbo se gospon Hansen odlično snalazi u području lijepih harmonija, a kada osjeti potrebu za to, zvučnu sliku isto tako efektno zasipa ogromnim količinama distorzija, feedbacka ili narodski rečeno bukom. Najbolji trenuci albuma su oni mirniji i delikatniji, a to su završna “Volcano“, prvi singl “Chemtrails“, i “Walls“.

Picajzlast kakav već autor ovih redaka svakako jest, ne može a da zlobno ne primijeti da “Orphans” sadrži pokoji takt melodije iz strofe od “You’re So Vain” od Carly Simon.

Naslovna pjesma plijeni pažnju svojom vokalnom linijom, te podrhtavajućim ritmom na tragu “No One Knows” od Queens of the Stone Age. Veliki izumitelj Nikola Tesla je izjavio: “Nije mi žao što su pokrali moje ideje. Žao mi je što nisu imali svoje.”

Ipak, ovdje Beck prezentira da tuđe ideje zna iskoristiti za dobrobit svojih, a isto tako slušatelj dobiva maštovit i zanimljiv album na kojem su zaboravili stišati bubnjara.