Nepresušan izvor sa draguljima s Cape Verdea

Jutro je nakon kišne jesenske noći, sve je tmurno, sivo, i brze ulice spavaju, jutarnju kavu svi ispijaju brzinom na kojoj im niti puž ne bi zavidio, a mene je iz tog ‘mamurnog’ stanja probudila Tété Alhinho. Nevjerojatne su te žene sa Cape Verdea, svoju ljubavnu bol i patnju pjevaju na tako očaravajući način, da vam ponekad, koliko okrutno bilo, drago što su im slamali srca.

Priznajem, mislio sam da je sad već planetarno popularna i jedinstvena Cesaria Evora ‘jedina’ pjevačica s tog otočja, koja ima potencijala za svjetsku slavu, ali nakon što sam čuo Tété Alhinho i njen album “Voz”, shvatio sam da u velikoj zabludi, a vjerujem da na ova dva dragulja nova glazbena otkrića s Cape Verdea neće stati.

Odmah na prvo slušanje albuma, ostao sam oduševljen, koliko jedan tako tihi glas, a opet kao bodež se probija do vašeg srca, uz samo akustičnu gitaru, može utjecati na raspoloženje, i napraviti poseban ugođaj, svijet vaše mašte. Naravno, kao i slučaju kod Cesarie ne razumijem niti riječ što pjeva Tété, ali to uopće nema veze, jer ovako ne moram razmišljati o ničemu nego se prepustiti predivnim melodijama gitare, koju tako dobro svira Mario Lucio (njen dugogodišnji prijatelj i glazbeni kompanjon), i smirujućem glasu, koji kao da voda curi iz izvora izlazi iz Tetinih glasnica.

Niti jedna pjesma od njih četrnaest se nema po čemu posebno izdvojiti, jer od prve “Scutam Ess Morna”, preko “Mar ę Morada Di Sodadi “, “Tema” i “Rabilona” do zadnje “Voz”, svaka nanovo osvaja i ne zamarava vas iako se tonalitet i ritam pjesmi uopće ne mijenja. Jedino tri bonus pjesme: “De-Cor-a-Som”, Chica Dinha Maninha” i “Dia C’Tchuva Bem”, koje smo dobili na poklon, donekle odudaraju od ostalih zbog malo življeg ugođaja i vedrijeg tonaliteta i glasa.

Slušajući ovakve božanstvene glasove, kakve imaju Tété Alhinho i Cesaria Evora, ili Susana Baca i Omara Potuondo, poželim opljačkati banku, preselit se na neki ‘zabačeni’ otok oko Ekvatora, platiti ovim božanskim vokalima da mi naizmjence pjevaju dok ja zavaljen u slamnatu stolicu pod palmom s ‘hladnom čašom’ uživam na plaži, i naravno draga je uz mene.