Beskompromisno odavanje počasti Kraljici fadoa

Fado glazbu najlakše je okarakterizirati kao portugalski soul. Prema jednoj legendi nastao je prvobitno kao ples u Africi te ga je prisvoji siromašan puk na ulicama Lisabona. Druga legenda kaže da su ga stvorili moreplovci kao tužnu, čeznutljivu, melodičnu pjesmu na svojim dugim putovanjima. Bilo kako bilo fado je kroz godine postao nacionalni simbol Portugalaca i jedan od pjevački najzahtjevnijih u vokalnom smislu uopće.

U tematskom smislu pjesme govore o izdaji u ljubavi, očaju i smrti svedeno pod zajednički nazivnik ‘Sudbina‘ kako bi i glasio prijevod riječi Fado. To je tužna glazba koju je puno bitnije osijetiti nego razumjeti – upravo je zbog te činjenice fado prihvaćen i slušan u cijelome svijetu.

Jedna od največih diva fado glazbe je ‘Kraljica fadoa’ Amalia Rodrigues koja je od 1940. godine pa sve do njene smrti 1999. godine štovana kao največa portugalska diva kako u zemlji tako i u svijetu. U prilog tome govori i činjenica da je portugalski premijer proglasio tri dana tugovanja u počast preminuloj divi.

U znak sjećanja na Amaliu Rodrigues njen višegodišnji glazbeni suradnik gitarist Jorge Fernando skupio je sedamnaest vrsnih glazbenika fado interpretatora muških i ženskih vokala koji izvode Amaliine kompozicije na kompilaciji “A Tribute To Amalia Rodrigues“. Svaki glazbenik je na sebi svojstven način svojom interpretacijom odao počast velikoj Amalii Rodrigues.

Na kompilaciji se nalazi sedamnaest skladbi iz različitog perioda Amaliinog stvaralaštva od najranijih uradaka do same smrti. Kompilaciju otvara instrumental na dvanaestžičanoj gitari “Introducao” u izvedbi Custódio Castelo kao uvertira u ono što slijedi. Lisabonska ciganska grupa Ciganos D’ouro interpretira skladbu “Ai Maria” u flamenco štihu. Amaliina suvremenica Argentina Santos izvodi pjesmu “Lágrima“.

Dany Silva na kompilaciji se predstavlja izvedbom skladbe “Morrinha”. Sam autor kompilacije gitarist Jorge Fernando izvodi emotivnu skladbu “Grito” koju je imao čast izvesti na Amaliinom pogrebu. Trubač i gitarist Raul Marques koji svoj glazbeni pravac od jazza do afro-kubanskog izričaja sa skupinom Raul Marques e os Amigos da Sa prezentira izvedbom “Trago Fados nos Sentidos” unoseći elemente i ritam salse u fado.

Također velika umjetnica Cristina Branco spada u ‘novu školu’ fado umjetnika te nastupa diljem Europe, a na kompilaciji izvodi “Tive um Coracao Perdi-o“. David Zaccaria klasičar-čelist rođen u Milanu odlazi u Lisabon kako bi surađivao s Jorgeom Fernandeom te se zaljubljuje u fado. Na kompilaciji zajedno sa skupinom Terra D’Água izvodi “Se Deixas de Ser Quem Es”. Slijedeća skladba “Pinheiro Meu Irmao” koju u originalu Amalia izvodi solo na kompilaciji je predstavljena kao svojevrsni duel-duet Carlosa Macedonea i Antónia Manuela.

Peteročlana a capella vokalna skupina Vozes da Rádio izvodi skladbu “Asa de Vento” uz pratnju harmonike i čela. Skladba “Filha de Hervas” nastala je pred sam kraj Amaliina života kao reminiscencija na njeno djetinjstvo, spada u kategoriju ‘veselog’ fada, a na kompilaciji je izvodi mlada fado umjetnica Ana Moura. Pjesma “Amor de Mel, Amor de Fel” još je jedna s albuma “Lágrima”, a izvodi ju nedavno otkrivena Katia Guerrerio sa skupinom V Império. Najmlađa fado pjevačica na kompilaciji Joanna Amendocira izvodi skladbu “Trago Fado nos Sentidos”.

Jedini neizmjenjeni, ‘izvorni’ fado na kompilaciji naziva “Estranha Forma de Vida” koji je Amalia snimila na početku svoje glazbene karijere 1962. godine u izvedbi folklorne skupine Segue-me á Capela. Tu se našla i legendarna fado učiteljica Maria de Fé koja vodi ‘staru fado školu’ s izvedbom pjesme “O Fado Chora-se Bem“. Njen motto govori sam za sebe: “To sing untill my voice hurts”. Pretposljednja skladba na kompilaciji “Quando Se Gosta de Alguém” interpretira mladi fado umjetnik Ricardo koji svojom izvedbom daje pjesmi prizvuk tradicionalnog fadoa. Kompilaciju zatvaraju Negros de Luz pjesmom “Olha a Ribeirinha” u orkestralnoj izvedbi.

Raznolikost interpretacija i glazbenih utjecaja na ovoj kompilaciji ne umanjuju veličinu i značaj velike Amalie Rodrigues, već se savršeno nadopunjuju i daju portugalskom fadu sasvim novo značenj