The Rasmus
Hide From The Sun
Datum izdanja: 12.09.2005.
Izdavač: Playground Music / Aquarius Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon 11 godina postojanja i 5 albuma iza sebe, ovi su Finci bacili u opticaj još jedan uradak. Od ovih famoznih 5, poslušala sam samo predzadnji, “Dead Letters”, i mogu reći da me se nije pretjerano dojmio. “Hide From The Sun” na mene je ostavio apsolutno isti efekt. Zapravo, nije baš da sam primjetila neku značajnu razliku između ova dva albuma.
Kako opisati ovo, a da bude politički korektno? Huh, teško. Uglavnom, ako ne znate (a sigurno znate jer su konstantna pojava na MTV-ju i sličnim programima zabavno-glazbenog sadržaja), The Rasmus zvuče kao mješavina soft rocka i gothica (glazba poprilično identična njihovim sunarodnjacima iz HIM-a) sa feminiziranim, plačljivim i tugaljivim muškim (uvjetno rečeno) vokalom.
Ovaj albumčić ne spada u kategoriju neslušljivog, jer je zapravo dosta zabavan (nešto kao kvazi-duhovite humoristične serije na novi TV sa nasnimljenim smijehom u pozadini), ali bendove toga kalibra jednostavno ne mogu shvatiti ozbiljno, ma koliko se trudila. Posebno ako još k tome imam i tu nesreću da slučajno bacim pogled na lyricse. Evo jedan tipičan primjer poetske virtuoznosti: “Heaven sent you to bring the answer, Heaven sent you to cure this cancer“, a ovo je samo kapljica u moru jezivih rima.
Pjesmice su sve složene na isti kalup pa ne vidim neku potrebu da nešto posebno izdvajam i ulazim u dublje filozofije. Dakle, da elaboriram: pjesme se u prosjeku sastoje od po 3 rifa, na solaže možete zaboraviti odmah u startu, ritam je spor i manje-više cijelo vrijeme isti, tu i tamo se ubace poneki efekt i/ili klavijature, vokal identično plačljiv na svim stvarima, a raspon glasa Lauri Ylönena kreće se oko pola oktave, ton više-manje.
Jedina stvar vrijedna spomena je “Dead Promises” jer se na njoj pojavljuju dečki iz Apocalyptice, ali nemojte previše očekivati jer se stvarno treba pošteno napregnuti da se uopće primjeti zvuk čela.
Svi vi željni neke neobavezne i slušljive zabave, slobodno navalite. Ako preferirate finski štih, a ipak ste skloni nečemu dubokoumnijem i eventualno žešćem, preporučam Amorphis, Eternal Tears of Sorrow, Finntroll, Catameniu, Moonsorrow, Sentenced i bendove sličnog kalibra.
