Najbolji mali bend na svijetu je narastao i više nije mali

    3111

    The Hold Steady

    Stay Positive

    Datum izdanja: 14.07.2008.

    Izdavač: Rough Trade / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Counstructive Summer
    2. Sequestered in Memphis
    3. One for the Cutters
    4. Navy Sheets
    5. Lord, I’m Discouraged
    6. Yeah, Sapphire
    7. Both Crosses
    8. Stay Positive
    9. Magazines
    10. Joke About Jamaica
    11. Slapped Actress

    Posjetitelji Vip INmusic festivala 2007. mogli su nazočiti koncertu grupe koja ima tradicionalnu rock postavu od dvije gitare, bas-gitare, bubnja i klavijatura, ali od ostalih se grupa razlikuje po tome što pjevač s jedne strane izgleda kao pravi rock kritičar (mali, proćelav, crne rudlave kosice, sa socijalnim naočalama debelih okvira, ugodno popunjen i teških kostiju), a s druge ispaljuje više riječi nego Michael Stipe u “It’s The End of the World As We Know It”, što je uzrokovalo da se potpisnik ovih redaka umori samo od gledanja kako to pjevač uspije sve zapamtiti i izgovoriti.

    Nije čudo stoga što je u službenom prospektu tog festivala pisalo da su The Hold Steady kritičari proglasili najboljim malim bendom na svijetu, kada pjevač izgledom tako podsjeća na njih. Međutim gore navedene vickaste opaske pale su u vodu kada sam preslušao njihov tada recentni album “Boys and Girls in America“.

    Pjevač i glavni autor u bendu, Craig Finn, ispričao je, a pomalo i otpjevao 11 pripovijesti o tinejdžerskim zgodama i nepodopštinama (klađenje, drogiranje, ljenčarenje i sl.) onako u najboljoj maniri Brucea Springsteena, Toma Waitsa, Lou Reeda i Paula Westerberga.

    Svirka je donijela mnogo hard rock riffova, moćnu ritam-sekciju i nježne klavirske dionice, te odlično snalaženje u akustičnim vodama, tako da ne čudi što ih je magazin Blender proglasio bendom 2006. godine.

    Muziku podržava

    Na neki način The Hold Steady se može shvatiti kao fuzija rapa i rocka, u smislu da na klasičnu rock glazbenu podlogu čovjek malo melodičnije izbrblja hrpu rečenica, a tek na refrenu malo i otpjeva koju notu.

    The Hold Steady su dakle krajem 2006. na svijet donijeli malo remek-djelo, koje se uz podršku muzičkih kritičara i celebrity obožavatelja (jako ih voli Daniel Radcliffe između ostalih) ušuljalo u prvu ligu rock izvođača na svijetu.

    Ono što im je trebalo nakon toga uistinu nije mnogo: samo još jednom ponoviti kreativne dosege i cjelovitost “Boys and Girls in America“, a ako nije problem, uspješno uvesti još par noviteta, ubaciti kakve lijepe ali ne banalne refrene za zborno pjevanje na stadionima i iznjedriti koji hit-singl da se uspjeh cementira, a pritom ne izgubiti bazu starih obožavatelja koji su sjajni i bez kojih ne bi bilo ničeg, ali koji tako lako kažu: “Ne volim više ih jer su se iskomercijalizirali i prodali“.

    Kratko i jasno, uspjeli su u svemu (doduše hit-singlove na top-listama još ne vidim, ali imaju par potencijalnih), i ne samo to, nego cijela stvar izgleda kao da ih je strah od neuspjeha, pritisak očekivanja, slave i svega ostalog još samo očvrsnuo i da su prijelaz u svjetsku ligu doživjeli kao dječju igrariju.

    U odnosu na “Boys and Girls in America“, “Stay Positive” je raspjevaniji i samouvjereniji, posjeduje mnogo šarolikih, neuobičajenih, a opet efektnih rješenja (na primjer: upotreba čembala u “One for the Cutters“).

    Craig Finn bolje i više pjeva, a bend je kompaktna cjelina koja je puno više od puke sume dijelova. Drugim riječima, sviračka kemija među članovima je više nego opipljiva, a slabih trenutaka ili promašenih nota jednostavno nema, dok sjajnih ima obilje.

    Skoro svaka pjesma može ponijeti teret singla, a za mrvicu dajem prednost “Constructive Summer” i naslovnoj pjesmi ispred ostalih, isto tako izvrsnih ostvarenja. Posebna su priča tekstovi, ali nema smisla da se sve otkrije odmah.

    Osjećaj koji se javlja nakon preslušavanja albuma “Stay Positive” potiče na lijepu, pozitivnu gestu: organizirati humanitarnu akciju za pomoć bendu da ploča “Stay Positive” postane broj jedan u zemlji i u svijetu za dobrobit rock muzike i novih naraštaja.

    Zašto klinci ne bi učili pisati pjesme od Craiga Finna, a ne od bjelosvjetskih Tončija Huljića, Colonije ili pak Thompsona? Treba okrenuti broj 060 – abc xyz, te donirati simboličnih 140 kn da Finn i društvo imaju ugodnu i situiranu starost jer su to s ovakvom muzikom definitivno zaslužili.

    A usput dobijete i zahvalnicu u vidu CD-a “Stay Positive” za uspomenu i 11 pjesama od trenutno najboljeg (izbacujem riječ malog) rock and roll benda na svijetu.

    Muziku podržava