Mudvayne izliječili vlastitu dušu

Opet se potegla rasprava i uvjeravanje ‘Snimamo najbolji album, bit će totalni zaokret, revolucija i tko-zna-što’… Valjda su zato odlučili ovaj album neimenovati, ali originalnom bendu kao što je Mudvayne ne trebaju takva marketinška kreveljenja niti takve igrice.

Rekli bi neki, nije im trebala ni ona ‘nova igra’ na prošlom albumu,
nije im trebao ni ultraljubičasti cover, niti ljutito odbijanje da ne
promoviraju novi album, jer novi “Mudvayne” je skroz dobar.

I dalje se raznim tekstovima provlače jadikovke nad neprežaljenim “L.D. 50”, i dalje ljudi plaču nad ‘najboljim’ “The End Of All Things To Come”, rijetko tko se usudio za “The New Game” reći da je, unatoč slušljivosti, dobar, a ovih novih 11 pjesama definitivno će, za sve horde fanova, biti korak naprijed (ili natrag, ovisi kako gledate) ka dobrom prepoznatljivom gnjevnom alternativnom metalu.

Nema uopće sumnje da je “Beautiful And Strange” jedna od najjačih njihovih stvari uopće i lijepo je opet čuti blast-beatove i krckastu kombinaciju specifičnih bubnja i bas-gitare. “1000 Mile Journey” je bila na najboljem putu da bude uobičajeni filler, ali ju je izvukao drugi dio pjesme.

Sredina albuma je, uobičajeno, klasična, povremeno i dosadna, jer se nerijetko odlučuju za isforsirane kitice (“Closer“, “Heard It All Before“). Srećom, svaki put se izvuku i kada zazvuče uobičajeno, prebace u Mudvayneovsku brzinu (“Burn the Bridge“).

“Scream With Me” valjda je među prvima koja je uspjela dobro iskombinirati Chadove želje da koji put bude i melodičan sa svim elementima koji su ovaj bend proslavili. “All Talk” i “Out To Pasture” su tiši trenuci albuma, ali u odnosu na zadnju stvar – odlični. Jer, “Dead Inside“, iako njihova prva kompletno akustična stvar, zbilja više nije nešto posebno i, u današnje vrijeme, takve rade svi – od Lane Jurčević do 36 Crazyfists.

Ok, album sigurno nije onako kompleksan kao prvi, niti komercijalan i bombastičan kao zadnji, pa neka bude tu negdje između svega toga. Nešto novog, nešto starog, nešto posuđenog, nešto brutalnog, nešto laganog.

Album mi je sigurno bolje sjeo od prošlog, a tjerao me da ga više slušam čak i od ‘Lost and Found’, tako da u cijeloj priči spada u gornji dom ljestvice albuma ovoga benda. I pokazuje da je Mudvayne u uzlaznoj putanji. Kako god ispalo, “Beautiful and Strange” bit će dio njihovih budućih kompilacija.