Morrissey se (ne)pravi Englez

“Swords” je kolekcija B-strana singlova iz Morrisseyeve solo-karijere u novom mileniju. Neupućene bi to moglo odbiti, ali ako se sjetimo starih engleskih običaja, onda je to – skoro pa prednost.

Još iz vremena The Beatlesa postojalo je nepisano pravilo da se na B-strane singlova stavljaju pjesme koje su podjednako jake kao A-strana i da se pjesme s tih singlova ne objavljuju na albumima. The Beatlesi su tako A-strani singla “Paperback Writer” pridodali barem podjednako jaku B-stranu “Rain”, a “Hello Goodbye” je na drugoj strani imala “I Am the Walrus”.

S vremenom je ovo pravilo dobilo određene preinake, ispostavilo se da je mnogo bolje imati jaku A-stranu singla na albumu, tako da su na neki način B-strane ostale u drugom planu. Joy Division su nastavili onu staru tradiciju, The Smithsi također, a najbolji album Oasisa nije ni “Definitely Maybe”, ni “What’s The Story”, nego “Masterplan” – kolekcija B-strana s njihovih singlova.

Iako je rođen i karijeru napravio u Engleskoj, Morrissey na albumu “Swords” se baš i ne pravi Englez: pjesme naime variraju po kvaliteti, a povremeno zvuči umorno i neinspirirano.

Morrissey svoju poetiku bazira na žešćem zvuku, tako da ne možemo reći da se iskomercijalizirao, ali inspiracija ga baš ne slijedi uvijek jednako: uvodna “Good Looking Man About Town” postavlja ljestvicu očekivanja visoko, povremeno se i ostvaruju, pa tako “My Dearest Love” je prati i podiže ulog, ali ta kvaliteta se baš ne slijedi lako, pogotovo ne pjesmom “Shame Is The Name“. Izvedbe i produkcija su na visokoj razini, no osjeća se neobična količina emocionalne hladnoće i nezainteresiranosti (na način da to baš i nije prednost). Teško je naći grešku, ali teško je naći razlog zbog kojeg bi se neke pjesme čule opet.

Engleske teme Morrissey uredno i dalje obrađuje na svoj pomaknuti način: “Munich Air Disaster 1958” je tužaljka o prerano preminulim nogometašima Manchester Uniteda koji su 6.2.1958. letjeli iz Beograda u London. Avion je stao u Münchenu radi obnavljanja goriva, međutim, zbog loših vremenskih uvjeta je prilikom polijetanja krilom zapeo za zgradu i tom su prilikom poginule 23 osobe (bilo je i preživjelih, zahvaljujući pribranosti pojedinih putnika, ponajprije vratara Manchestera Harrya Gregga koji je, između ostalih, spasio svog trenera Busbya i trudnu putnicu od težih posljedica).

Osim što Morrissey cmolji zašto nije otišao s njima, možemo čuti stihove “They can’t hurt you, their style will never desert you, because they’re all safely dead“. Komentar: “Wtf!?”, ili na hrvatskom: “Koji klinac?!” No, fanovi Morrisseya su se navikli na ovakve eskapade, ali potencijalni fanovi bi mogli imati problema ako je prvi Morrisseyev disk koji čuju ovaj. Tu je negdje i ocjena: ovo je dovoljno dobro za fanove, ali ostali – pažljivo s rukovanjem.