Leševi i dalje razaraju

Ovi američki death metal rasturači ušli su u 26. godinu postojanja, predali se i posustali nisu, a sudeći prema trinaestom studijskom izdanju, neće tako lako sići sa scene ni pasti u drugi plan.

Mnogi bendovi koi su desetljećima na sceni, imaju uspone, padove, promjene žanra, eksperimentiranja, ali kod Cannibal Corpsea to nije slučaj. Na ovom albumu izlaze s dvanaest bezkompromisnih, žestokih, moćnih, brzih, gitarski izlomljenih, te tekstualno brutalnih pjesama. Najkraće rečeno – čekičarenje od početka do kraja. Poduprto monstruoznim Fischerovim pjevanjima od kojih doslovce hvala jeza.

Promjene u postavi nema, ali ima s producentske strane. Ovog puta produkcija je odrađena od strane Marka Lewisa iz Audiohammer studija, dok je Erik Rutan to odradio na prethodnih par albuma. To će zasigurno biti mnogim fanovima interesantna tema za razglabanje, no baš i nema puno razloga da budu nezadovoljni. Ovo istinsko glazbeno razaranje u nešto više od četrdeset minuta započinje pjesmom “High Velocity Impact Spatter“, u kojem nakon početnih cviljenja gitara i prvih sporih riffova, kreće taratutnja uz svemoćne gutural vokale i screamove od strane Corpse Grindera. Odlična pjesma za otvaranje albuma i zasigurno koncerata.

“Sadistic Emodiment“, osim što je brza, ima i izlomljene, istremolirane gitarske dionice, kako na početku, tako i pri kraju pjesme. “Kill Or Become” je jasno na refrenu tekstualno poručila, na brutalan način, kako ovaj bend to običava, što napraviti ako želimo živjeti? Odgovor glasi : “If you want to live, you have to kill or become“…”Fire up the chainsaw, hack all their heads off“!

Od ostalih pjesama , za nijansu još odskaču “Funeral Cremation“, “Icepick Lobotomy“, te “Asphyxiate To Resuscitate“, koja je puna isprekidanih riffova.

Da, Cannibal Corpse traju već 26 godina i trajat će, zasigurno još dugo, jer to znaju i zaslužuju. Kako zbog svog rada, tako i zbog vjerne vojske fanova koja ih redovno prati i to će raditi dok ih bude. I njih i omiljenog ime benda.