Križaljka zvukova i tumačenja

Mračni britanski alternativci koji svakim svojim albumom idu korak dva dalje i ne zaustavlja ih filozofija materijalizma i slične tričarije, svojim novim albumom, objavljenim na Internetu, nisu razočarali svoje fanove.

A ako je netko na ovom svijetu zahtjevan, onda su to fanovi Radioheada – uglavnom (nekadašnja) studentska populacija sklona perfekcionizmu, anksioznosti, kontempliranju i otvaranju vrata svoga uma.

Ono što se u slučaju Radioheada zaboravlja je da je to rijetko stabilan bend: četvrt stoljeća sviraju u nepromijenjenom sastavu, a na “The King of Limbs” možemo čuti ‘naginjanja’ u različitim smjerovima. Možda je upravo ovaj album najbolji primjer tretiranja studija kao dodatni instrument: osjeća se u pjesmama različita rezonanca između instrumenata, a perspektive između pojedinih pjesama su prilično daleke. S druge strane, fokus unutar pjesama je prisutan, i bend se nije izgubio u bespućima eksperimentalne zbiljnosti.

Iz mnogo razloga “The King of Limbs” je album kojem se lako diviti, ali ga je teško stalno slušati. Sniman s prekidima tijekom 12 mjeseci i zvuči baš tako. Iako traje nevelikih 37 minuta i sadrži osam pjesama, za slušatelja “The King of Limbs” je teška ploča čija je značenja lako promašiti.

Iz perspektive benda “The King of Limbs” je teška ploča jer gotovo svaka pjesma ide u nekom svom smjeru, a opća kohezija se teško dostiže – opći je dojam kao da smo dobili kratak sadržaj nečega što traje barem sat i pol, a ono što čujemo su kulminacije različitih emocija. “The King of Limbs” je više zbirka pjesama, a manje cjelovit album.

Za bend koji svira u postavi s tri električne gitare ovo je čisti heretički album, jer naime, ovdje gitara baš i nema, osim na razvaljenoj “Give Up The Ghost” i još ponegdje. Tu je elektronika, ritam-mašine, melankolični premazi raznih zvukova, te mnoštvo glasova pjevača Thoma Yorkea.

Neizbježna je usporedba s prethodnim albumom “In Rainbows“: subjektivni dojam je da su ta dva albuma trebali zamijeniti naslove, jer “In Rainbows” je taj koji kraljevski sumira Radioheadovu eksperimentalnu i ‘pop’ fazu, a “The King of Limbs” je poput duge bogat nijansama i impresionističkim ‘soundscapeovima’.

Za “In Rainbows” Yorke je kazao kako su imali čvrstu ideju što bi trebali napraviti, ali i da bi ih sličan princip rada na novom albumu ubio. Pritom, manje je bitno što je “In Rainbows” bitno bolja ploča, jer svaka rock grupa mora znati igrati i kad joj inspiracija nije na domaćem terenu.

Ukratko, Radiohead i dalje svira sugestivnu muziku za neugodno starenje i nemilosrdno otuđivanje.