Konstantno dobri za utjehu koju tražimo i trebamo

Od ranog prosinca 2011. godine kad su prvi put izvedene dvije pjesme koje su najavile sljedeći album benda The National, ništa drugo nije preostalo nego gorljivo ga očekivati. Više od pune godine kasnije, album je napokon izdan.

Prethodila su mu dva najavna singla, prvi “Demons” i drugi “Don’t Swallow the Cap“, kao i video uradak za pjesmu “Sea of Love”.Prvi singl, pjesma “Demons“, tipičan je nastavak prethodnog albuma. To je to, tako smo navikli da zvuče, pa su nam dali produžetak tog zvuka, kao da poručuju zaboravili smo vam to reći prošli put, pa koristimo sad za nastavak.Drugim singlom malkice iznenađuju, življi su, naravno opet dovoljno elegični, ali življi tempo postignut bubnjem uzbuđuje. Senzibilitet raste i sad zbilja možeš očekivati svašta, a sljedećom pjesmom “Fireproof” dobiješ izvjesno poznanstvo s Jennifer i opet tipični National. Zanimljivo je to kad možeš reći, tipični National, jer u ovom trenutku njihova stvaranja i s nasljeđem koje imaju iza sebe ništa drugo toliko dobro ne sjeda za objasniti ih do reći da su svoji.

“Sea of Love” donosi polet i pripada u koloplet onih pjesama koje će na koncertima pozivati na ples. Matt Berninger nam tu pjeva o Jo, a zašto vam pronalazim to zanimljivim za reći, zato što već u pjesmi “This is the Last Time” pjeva o Jenny. I neminovno je, kopka me, jesu li te sve djevojke na J različite, ili to ista je?! No smetne se to s uma slušajući “Graceless” jer ta pjesma otvara novi niz pitanja. Tko je Grace? Je li to uopće ona? Je li to on opisuje svoje poročno ljubavno dno “I’m trying but I’ve gone through the glass again“…”I took medicine when I went missing“…”now I know what daying means“? Čija će sad glava završiti u pećnici? Neće ničija, ovaj album ne sadrži takvu slikovitost, ali i dalje nosi breme pasivnog romantičara punog osobnih preokupacija.

Osobnih preokupacija rezultat kojih su najčešće tuga i bol, lijepo dočarana, između ostalih, pjesmom “Pink Rabbits” i stihovima “It wasn’t like a rain, it was more like a sea, I didn’t ask for this pain, it just came over me“.

Je li nezahvalno u njihovom slučaju toliko samo isticati stihove, kad je glazba ono što nam je ovdje primarno? Rekla bih da nije, jer kod njih jedno ne isključuje drugo i samo je stvar slušatelja što mu dolazi u prvi plan. Glazbeno su odavno utabali svoj put i samo ga sustavno dorađuju, pomno birajući i one s kojima će koračati, tu mislim na goste albuma: St. Vincent, Sharon Van Etten, Doveman, Sufjan Stevens. No tekstualno postavljaju si još veći izazov, osjećaj je taj kao da bez takvih tekstova, ma koliko vrsni u svemu ostalom bili i ma koliko Matt Berninger imao predivan glas, ništa od ovog ne bi toliko vrijedilo.

Riječi su ono čime oni postižu i ponavljaju kao na albumu prethodniku svoju kompleksnost. Za njih je potreban trud, ali ono što veseli je što je trud uložen u njih proporcionalan nagradi koju dobiješ za to, ispunjava. Stari fanovi prepoznat će o čemu pričam jer jednom nekad davno nešto ih je silovito privuklo ovom bendu, a zatim je došao trenutak kada je trebalo odlučiti vjerovati im, dati im vrijeme i slušajući ih pomnije otkivati njihove slojeve, jer konstanta su, konstantno su dobri. Novima, ako ne ide, preporučam vratite se na nešto starije, pa od tuda krenite, pričekajte i doći će vam što treba.

The National jednostavno svojom glazbom nudi prepoznavanje, vjerujem da se u njima može prepoznati svatko i to pruža utjehu. Utješno je kad znaš da ipak ljepota postoji u svemu tome što je ružno i da ta, tolika kontradiktornost, kakvima ih doživljavam, može biti oslobađajuća. Nisi sam u tom svijetu realnosti vs. idealnosti. Teško je to što te u realnosti snađe, ali nastalo je iz tako divnih ideala. Svi smo nekad negdje ginuli za neki, bar jedanput, i kasnije s odmakom nije nam bilo krivo.

Kad podvučeš konačnu crtu, zapravo sve je to bilo lijepo, baš kao i njihova glazba, traži te, daješ, ali na kraju i dobiješ uzvrat. A sad koliko to sve traje, nebitno, bitno da postojalo je, mada sve mi nekako govori da ovaj album je tu za ostati na duge staze!