Koliko još Max?!

U drugoj polovici ’90-ih, u navali novovalnog metala svoj novi bend je osnovao i ‘izbjeglica’ iz Sepulture, Max Cavalera. Započevši novi tribal-metal stil u Soulfly, dobivao je poklonike širom svijeta i ‘štancao’ albume gotovo svake godine. Da li je posrijedi ugovor kojeg pokušava odraditi do kraja i skinuti izdavačku kuću s vrata, prestizanje broja albuma u Sepulturi ili iskrena ljubav prema masnim, debelim i headbangerskim rifovima možda nikad nećemo saznati.

Takav osjećaj dobio sam i sa novim album – “Dark Ages“. Ljudi se nisu ni stigli odmoriti od prošlogodišnjeg albuma i gostovanja u Zagrebu, a već je najavljen novi koncert i izdan novi album. Malo stvari se promijenilo u Maxovom pristupu sviranju četverožičane gitare, pa nam ovaj album glazbeno donosi malo novosti.

Sve započinje tihim uvodom i apokaliptičnom “Babylon” s pomalo djetinjastom gitarom u pozadini. Nastavak nam i dalje donosi tipične Soulfly kitice i refrene u kojima se najčešće vrte četiri riječi otpjevane u “Roaaaarghhhhh!!!” stilu, te tu i tamo malo plemenskog lupkanja po brazilskim instrumentima.

“Carved Inside” sa ratničkim rifovima i bubnjanjem iz ere “Arise” od Sepulture izabrana je kao reklama za izlazak albuma i predstavlja uvod u dio albuma gdje se Max poigrava sa sporijim i instrumentalno zahtjevnijim dionicama, te u potpunosti odlazi od nu-breeda u čisti metal. To najbolje pokazuju “Frontlines” i “Arise Again” na kojoj nakon dugo vremena čujemo hrpetinu gitarističkog soliranja.

I dalje se redaju prave brze metal poslastice s uobičajenim (i dosta predvidivim) Maxovim vokalima, dok pjesma “Riot Starter” nikad nikome neće biti jasna! Pjesma po stilu, po ritmu, a na kraju krajeva i po imenu nevjerojatno podsjeća na The Prodigyjev “Firestarter”. Nadam se da je svjestan toga. Kraj albuma malo razvodnjuje cijelu sliku koja se povremeno pokušava probuditi nekim elektro ritmovima, mixevima i ponavljanjem stihova s prijašnjih albuma.

“Stay Strong” je posvećena preminulim Dimebag Darellu i Maxovom unuku Moses Dmitri Stojanoviću, dok je tradicija pjesme koja nosi naslov benda i ovoga puta nastavljena. Ovog puta ‘originalno’ nazvana “Soulfly V” ipak je najbolja od svih improvizatorskih instrumentala koje smo čuli na svim dosadašnjim albumima.

Najmanje nu-metal od svih Soulfly albuma, a najviše se približava Sepultura stilu, ali i dalje tipični Max Cavalera koji nas i dalje časti s istim temama osvete, služenja Bogu, pravde i jedinstva. Tekstovi i riječi tipa “Soul Inside!”, “Scream At The Sky”, “Your Soul Will Rise”, “I Don’t Give A Fuck” i dalje se beskonačno puta provlače kroz pjesme i ostaje samo nada da će Max nadopuniti vokabular.

Ocijeniti ovaj album nije baš zahvalno jer nije donio puno toga novoga, ali je ipak jedan od najboljih Maxovih uradaka dosad i svakim novim slušanjem donosi još par novih zanimljivosti. Max, uporan si, pa sviraj i dalje.