Kid Cudi “Insano”: 21 pjesma koje smo mogli dobiti kao sedam

Nakon nešto više od godinu dana od zadnjeg Cudijevog album „Entergalactic“ iz 2022., Kid Cudi izbacuje svoj deveti studijski album „INSANO“. Već se iz samog imena i covera albuma da se zaključiti kako će ovaj album vjerojatno ići prema tome da bude vedar i energičan, za razliku od nekog laganog i psihodeličnog zvuka po kojemu je Cudi poznat.

Ako je suditi po prodajama, možemo zaključiti da Cudijeva karijera doživljava značajan pad od 2020. godine kada je izbacio svoj sedmi studijski album „Man on the Moon III: The Chosen“. Isto vrijedi i za kvalitetu njegovih albuma (uključujući ovaj) kojima također kvaliteta postupno opada.

Na pjesmi „GET OFF ME“ Kid Cudiju se pridružuje njegov stari obožavatelj Travis Scott, koji drugu polovicu svoga umjetničkog imena duguje upravo Cudiju (Cudijevo pravo ime je Scott Mescudi). Beat pjesme je odličan, bas udara, Travis se savršeno uklapa, a posebno je zanimljiv dio gdje Cudi i Travis naizmjence bacaju svoje rime. Na albumu se također pojavljuje i Travisov dvojnik (nešto manje u glazbenom, a više u modnom smislu) A$AP Rocky koji na pjesmi “WOW” ima solidan verse, no ono što pjesmu čini zanimljivom je Cudijev refren koji savršeno “vozi” beat.

Ista stvar vrijedi i za pjesmu “ELECTROWAVEBABY” čiji instrumental zvuči kao je pobjegao iz neke vesele scene dječjeg crtića, a Cudi dodatno pojačava taj dojam svojim “corny” refrenom (“Nah, nah-nah, nah, nah-nah-nah”), koji bi kod drugih izvođača možda djelovao i glupavo, ali Cudija upravo čini Cudijem. Sljedećih nekoliko pjesama počinju zvučati dosadnjikavo, a razlog bi mogao biti to što Cudiju manjka one introspektivnosti i ranjivosti koja je zavela jedan cijeli val mlađih glazbenika, dok u isto vrijeme instrumentalni dio nije sposoban prikriti manjkavost teksta. Nije problem u tome što su pjesme posebno loše, već više u tome što nisu vrijedne toga da završe na albumu, što postaje veliki problem kada Cudijev flow dosadi, i kada album traje nešto više od sat vremena. Na pjesmi “AT THE PARTY”, koja je izašla kao single, Cudiju se pridružuju Travis Scott i Pharrell Williams koji osim što je producirao pjesmu, također pjeva i refren. Instrumental pjesme zvuči dosta “mračno” i jeziv ugođaj savršeno se uklapa sa Pharrellovim emocionalno hladnim i hipnotizirajućim refrenom koji “nosi” cijeli vibe pjesme.

Cudi na sredini albuma odlučuje promijeniti ugođaj, te se vraća tužnim i introspektivnim tekstovima kao što je to slučaj na pjesmi “TORTURED”. Cudi govori o demonima, alkoholu i drogi, ali pjesmi nažalost fali klasične Cudi melodičnosti i nešto interesantniji instrumental. Na pjesmi “X & CUD” sampleana je pjesma “Orlando” preminulog repera XXXTENTACIONA, koji je također, kao i Cudi, inspirirao cijelu jednu generaciju ljudi i umjetnika svojim izrazito emotivnim i intimnim pjesmama. Na pjesmu su dodani bubnjevi koji zvuče kao da dolaze sa Kanyeovog albuma 808s & Heartbreak, kao i dva kratka Cudijeva versea, prvi lagan i emotivan, i drugi na kojem Cudi ima samouvjeren delivery i motivacijsku poruku. Treba spomenuti i pjesmu “SEVEN” na kojoj se Cudiju pridružuje Lil Wayne za kojeg vjerujem da većina ljudi u zadnjih par godina ne može reći da je uzbuđena što ga vidi s obzirom na njegove slabe izvedbe kada je riječ o featurima. Cudijev glas na ovoj pjesmi ima dodan iritantan efekt, beat je zaboravan, a Lil Wayne se nikako ne uklapa.

Album završava nešto snažnije (u smislu kvalitete) kao što je bio slučaj i na početku. Na pjesmi “RAGER BOYZ” gostuje Young Thug, koji se sa svojim ikonskim flowom i stilom savršeno uklapa u pjesmu. Cudijev refren i pozadinsko melodično pjevušenje daju pjesmi klasičan Cudi vibe, koji po mom mišljenju, čini ovu pjesmu jednom od najboljih na albumu. Kada je već riječ o favoritima na albumu, tu definitivno spadaju i pjesme “PORSCHE TOPLESS” i “BLUE SKY”. Pjesma “PORSCHE TOPLESS” zvuči energično i trijumfalno zahvaljujući trubi koja svira u pozadini, a pjesma “BLUE SKY” je po mom mišljenju savršen primjer onoga kako Cudijeva pjesma treba zvučati. Pjesma je čisti vibe, ima catchy refren, stihove i melodiju koji brzo ulaze u uho, i naravno, neizostavno je i Cudijevo pozadinsko pjevušenje.

Ono što se može reći za “INSANO” jest to da je Cudi napravio jedan odmak od svog klasičnog zvuka, te da je na ovom albumu odlučio eksperimentirati što je u jednu ruku pohvalno. Ono što nije za pohvalu je što ovaj album ima 21 pjesmu i što traje 64 minute. Pjesme na albumu puno bolje zvuče kada se slušaju pojedinačno, nego što je to slučaj kada se sluša cijeli album u komadu, koji daleko od toga da je dovoljno interesantan i napet (primarno zahvaljujući Cudijevim tekstovima) da bi mogao opravdati svoju duljinu. Mislim da bi slušanje cjelokupnog albuma bilo puno bolje kada bi se izbacilo negdje 7 pjesama koje album čine prenapuhanim bez razloga.