Kakav problem drugog albuma?

Na svom drugom albumu, REM je nastavio s ”Reckoningom” tamo gdje je stao s ”Murmurom”. Doduše, glavešine u diskografskoj kući IRS su rekli da bi htjeli malo
komercijalniji zvuk, a producenti Mitch Easter i Don Dixon s bendom su
na to odvratili neka institucije rade svoj posao. Prevedeno na hrvatski,
potpuno su ignorirali želje svojih šefova.

Ili nisu? Zapravo, teško je reći je li živahnost svirke na ovom albumu posljedica stalnog koncertiranja ili želje da se uhvate u borbu za vrh top-lista. Bend je postao malo živahniji, a taj se pomak najviše osjeti kod Peter Bucka koji će bend opskrbiti s nekoliko izvrsnih riffova (tko može zaboraviti uvod u “Pretty Persuasion” koja je postala i singl.) Sviranje njegove gitare će postati mnogo prijemčivije nego što je to bilo na prethodniku.

U diskografiji grupe “Reckoning” se spominje kao drugi album koji pokriva sličan teritorij kao i debi “Murmur“. Teško je reći da je “Reckoning” izuzetan, jer je po svemu sličan “Murmuru” (pa po tome nije izuzetan), međutim opet riječ je o izvrsnom albumu.

Koliko je “Reckoning” dobar, svjedoči činjenica da će kroz pet godina većinu zvukovlja na “Reckoningu” ponoviti grupa The Stone Roses na svom debiju, koji će britanski tisak opisati kao čudo neviđeno. Ni R.E.M. nisu preveliki inovatori (za nevjerne Tome su dokazi prvih pet albuma grupe The Byrds, te “Ballad of Easy Rider” i “Untitled” istog benda), međutim, R.E.M. razumiju tu muziku mnogo bolje nego što bi to činili polutalentirani epigoni. Jedina ekskurzija (i to uspješna) bit će “Time After Time” koja će se više baviti engleskim folkom na tragu grupe Fairport Convention.

Basist Mike Mills će sa svojim svijetlim vokalom sumornom Michaelu Stipeu činiti izvrstan kontrast. Generalno, teško je primijetiti da R.E.M. ima ikakvih problema s onim što se zove problem drugog albuma – rezervoar njihovih pjesama je bio ogroman, a period stvaranja albuma sretan osim samog snimanja jer je Michael Stipe svoje glasnice htio malo odmoriti od naporne promocije “Murmura“. Bend izvodi pjesme s veseljem i to se čuje. Pjesme su dramaturški raspoređene tako da u kompletu zvuče još bolje nego što jesu, s “Pretty Persuasion” i “(Don’t Go Back To) Rockville” kao kreativnim vrhuncima ionako sjajne ploče.

Dodatni disk daje materijal jače kvalitete nego onaj na “Murmuru“. Bend je uvježbaniji, samouvjereniji i spremniji da komunicira s publikom, a osim uobičajenih favorita s prva dva albuma mjesto će u svom koncertnom repertoaru naći tada nepoznata “Driver 8” (koja će se naći na trećem albumu), obrada The Velvet Underground “Femme Fatale” te nekoliko zanimljivih opskurnalija.