Južnjački sinovi i dalje u borbi za domovinu

    1232

    Molly Hatchet

    Warriors Of The Rainbow Bridge

    Datum izdanja: 23.05.2005.

    Izdavač: SPV / Trolik

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Son Of The South
    2. Moonlight Dancin’ On The Bayou
    3. I’m Ready For You
    4. Roadhouse Buggy
    5. Time Keeps Slipping Away
    6. Get In The Game
    7. Flames Are Burning
    8. Hell Has No Fury
    9. Gone In Sixty Seconds
    10. Behind The Bedroom Door
    11. No Stranger To The Darkness
    12. Rainbow Bridge

    Mnoge stvari povezuju Molly Hatchet i Lynyrd Skynyrd. Osim što dolaze iz istog mjesta; Jacksonville, Florida, sviraju gotovo istu vrstu glazbe, a Ronnie VanZant, pokojni pjevač Lynyrd Skynyrda, trebao je producirati prvi album Molly Hatcheta objavljen 1978. godine. U tome ga je spriječila tragična smrt u avionskoj nesreći koja se desila 20.10.1977. godine. Ima još sličnosti, no, ove navedene ujedno su i najvažnije.

    A kad smo spominjali sličnosti u glazbenom izričaju, valja reći kako je južnjački jurišničko – ratnički rock Molly Hatcheta, pogotovo iz novijeg razdoblja, ipak za nijansu više hard & heavy u odnosu na onaj Lynyrd Synyrda, sa dosta boljim gitarističkim sekcijama, i kao takav bi trebao biti prihvaćen u širem spektru slušateljstva.

    Opravdanost usporedbi ova dva benda očituje se i u vrlo sličnom stilu pjevanja i boji glasa vokalnih solista, pogotovo onih iz druge faze rada obaju bendova; Johnny VanZanta i Phila McCormacka, što također nije za zanemariti.

    Muziku podržava

    I ne treba posebno napominjati kako je ovo glazba specifične atmosfere i podneblja, i da će rodna južnjačka gruda ove skupine biti mjesto gdje će naići na najplodnije tlo. Ipak, to ne znači da bi je trebali zaobilaziti ostali hard i heavy rockeri. Pogotovo ne iz razloga što su pjesme dosta žestoke i prepune zaraznih i lako pamtljivih melodija. Poput “Son Of The South” (jeste li očekivali nešto drugo ?) ili “Moonlight Dancin’ On The Bayou“. “Rainbow Bridge“, pjesma koja je ritmički podijeljena; u prvom je dijelu balada, da bi nakon toga prerasla u tipični MH klasik s izraženom intonacijom piana, također slovi kao potencijalni hit albuma.

    Albuma kojemu bi zamjerka tek mogla biti premali broj upravo izrečenih ritmičkih izmjena unutar trackova, obzirom da one u najvećem dijelu idu uz ravnu liniju, koja rijetko prerasta u krivulju. Pogotovo ne u onu s tendencijom rasta prema gore. E sad, treba li se to protumačiti kao jednoličnost izvedbe ili možda ujednačenost kvalitete svega što se ovdje može čuti, o tome će mišljenja zasigurno biti podijeljena.

    Moje se može vidjeti iz priložene ocjene.

    Muziku podržava