J.R. August: Konačno monumentalno i iznimno esencijalno

Prvi dugosvirajući i poprilično dugo iščekivani, takoreći debitantski album J.R. Augusta relativni je presjek dosadašnje diskografije sastavljene od pet samostalno objavljenih EP-ja. Kolekcija je to najvećim djelom dobro znanih pjesama koje su ovog puta poslužile za stvaranje cjeline dugosvirajućeg albuma. Taj album objavio je domaći diskograf Croatia Records i teško je reći bi li se isti taj materijal našao na albumu da je poput prethodnih EP-jeva on objavljen samostalno. No, ako je svrha ovakve suradnje između diskografa i umjetnika salijevanje sigurnijeg temelja budućih artističkih djelovanja onda se tu nema što ni zanovijetati ni prigovarati.

“Dangerous Waters” djeluje poput ekstenzije EP-jeva “33” i “Black Waters“. Svih šest pjesama s ovih izdanja nalaze se i na albumu, a ostala četiri novosnimljena komada stilski relativno odudaraju od spomenutih EP-jeva čime album dobiva na neodoljivoj dinamičnosti. Naslovna pjesma ugodna je budnica koja je ovdje, za razliku od živih izvedbi, predstavljena u suptilnoj lounge verziji. “Let’s Get Together” zarazna je i fanovima sigurno dobro znana gospel mantra. “The Brown Trout and The Nightingale” iznimno je devetminutno putovanje kroz suzvučje klavira, saksofona i vokalnih harmonija podebljanih Augustovim iskristaliziranim, da ne kažem anđeoskim, falsetom. Album pak otvara “Fisherking“, daleko najnepoznatija pjesma s albuma, ništa manje impresivna, dakako. Već se u ovom samom početku razotkriva poetika albuma, gotovo i definicija stila, ali primarno također i Augustov sjajan i ambiciozan glas.

Materijal koji zastupa ovo uvjetno rečeno debitantsko izdanje mudro je odabran. Stilski raznolik (premda ne koliko je mogao biti) i poetičnošću posve ujednačen “Dangerous Waters” ispao je poput monumentalnog, ali vjerujem ne i kapitalnog djela ovog umjetnika. Tok muzike jednostavno je fantastičan. Pjesme se doslovno poput pritoka slijevaju u masivnu rijeku koja u drugom dijelu albuma s debelo impresivnim “River Runs Through” i usput rečeno fenomenalno otpjevanom “Hold Your Horses” otječe u intrigantno i nepoznato ostavljajući sve prethodno daleko iza sebe.

“Dangerous Waters” u konačnici je pitomog karaktera i izvedba je gotovo maksimalno ukroćena. Prevladava naravno klavir i dakako puno, puno (zborskog) pjevanja. Jazzy ritam sekcija sjajno bi se uklopila. Ima prostora i za gitarski rad, no nećemo cjepidlačiti. Uzevši u obzir ranije Augustove EP-jeve stječe se dojam da debitantski album predstavlja dio autorove osebujnosti. Doduše, velik dio, ali ipak – dio. Iako album obiluje i težinom i dramatikom izvedbe, nedostatak bi svejedno mogao isplivati u vidu izostanka suptilne teatralnosti klavirskog bluesa, ragtimea i vrckavog boogieja, a koja se pak može naći na određenim prethodnim izdanjima, te pogotovo na živim nastupima. Ako Augustovi koncerti pošteno šamaraju zlokobnim crnim humorom vješto isprekidanim salvama očaravajućeg gospela, tada debitantski album svojim sentimentom miluje obraze. Dakako, to je muzika s karakterom koju, jednako kao kad se nađete uz neki potok ili mirnu rijeku, treba pomno osluškivati. Velika je to vrlina koja nosi izuzetnu vrijednost, pa tako ovaj album djeluje poput mentalnog plug-in-a u ljepotu prirode koja na svako slušanje automatski krene navirati iz svakog zvučnika i svake slušalice spojene na mobilni telefon. A ako to pak nije bitno, ne znam onda što zbilja jest.