Irski bard treći put

Čudan je ‘Van the Man’. Kad se 1990. pojavilo izdanje “The Best Of Van Morrison“, apsolutno nije želio imati nikakva posla s njim. Tri godine kasnije sam je odabrao pjesme za volume 2 i mada su oba albuma više-manje uspjela pokriti najpoznatije, ali ne i predstaviti Morrisona u svojoj punoj veličini, 14 godina kasnije stiže nam treći nastavak, kompilacija pjevačevih suradnji s kolegama glazbenicima od 1993. do 2005.

Van Morrison prestao je nizati hitove puno prije objave drugog albuma svoje ‘best of’ kolekcije, stoga je teško očekivati kako će pjesme zastupljene na ovoj kompilaciji biti poznate širem auditoriju.

Nakon 1993., Morrison je koketirao s bluesom, jazzom, countryjem, popom, keltskom glazbom i samo njemu jasno definiranom glazbenom stilu; albumi su mu bili ili čisti pogoci ili čisti promašaji. Pozitivna stvar tog vremena bila je Morrisonova suradnja s mnogobrojnim izvođačima, što uistinu zadivljuje s obzirom na njegovu prgavu narav.

Za izlog broj tri, Morrison je odabrao hitove sa svojih solističkih albuma (“Too Long In Exile”, “Days Like This”, “Ancient Highway”, “Precious Time”), obrade starih standarda (“Georgia On My Mind“), iznova je oživio neke stare pjesme uz drugačije aranžmane (“Moondance“), remikse i raritete, te pregršt snimki uživo koje su još jednom dokazale da njegovom kameleonskom glasu u koji morate imati povjerenja (fantastično je što znate da nikad neće pogriješiti ili otpjevati ‘falš’), karizmatičnosti i zanesenosti pjesmom doista nema premca. Osobito valja izdvojiti “Help Me” (s Juniorom Wellsom) s genijalnim “Green Onions” prizvukom i tempom.

Ipak, suradnje sa značajnim imenima glazbene scene (koji su ili njegovi heroji ili vršnjaci) ono su što će ovaj album podići iznad prosjeka i napokon zainteresiranima predstaviti onog pravog ‘starog’ Morrisona posljednjeg desetljeća, jer – budimo iskreni – posljednjih petnaestak godina taj Morrison nije se nalazio na vlastitim albumima, što ne znači da je prestao stvarati kvalitetnu glazbu, već samo da ju je valjalo potražiti na drugim mjestima.

“Gloria“, s Hookerovim ubitačnom ritmičkom hipno-svirkom, možda je i najbolja pjesma čitavog albuma, ali teško je između svih tih bisera (naći će se ovdje i Lonnie Donegan, The Chieftains, Ray Charles, Carl Perkins, BB King, Tom Jones i mnogi drugi) pronaći onaj najsjajniji.

“The Best Of Van Morrison Volume 3” ima svoju magiju, opipljivu kemiju i premda na trenutke dolazi do zamora materijala (31 pjesma, više od dva sata glazbe), apsolutno je veličanstveno predstavio irskog barda koji je prije više od četiri desetljeća napustio rodni Belfast i započeo glazbenu karijeru. Neki će ovaj album nabaviti zbog benda Them, neki zbog legendarnih albuma “Astral Weeks” ili “Moondance”, ali postoji i ona generacija koja se za Morrisona zainteresirala 1980-ih.

Naravno da će njihovo poznavanje Morrisonova rada varirati, ali na ovoj kompilaciji svatko tko je barem jednom bio dirnut njegovom glazbom, neovisno kojoj generaciji pripada, naći će nešto za sebe.