Idoli novog vala

Nakon što je u ožujku ove godine na tržište izbacila trostruki box set “Paket aranžman”, koji osim reizdanja kultne kompilacije jugoslavenskog rocka sadrži i prve albume Električnog orgazma i Šarlo Akrobate, Croatia Records nedavno je objavila još jedno izdanje tadašnjeg Jugotona – četverostruki remasterirani box set jednog od najpoznatijih novovalnih bendova, beogradskog VIS Idoli.

Idoli kao bend nastali su pukom slučajnošću – od totalnih anonimaca do zvijezda probili su se zahvaljujući fotografijama koje je fotograf Dragan Papić (danas bismo za njega rekli da je bio PR benda) plasirao po medijima, no manje je poznato da su Zdenko Kolar i Vlada Divljan prije Idola imali bend Zvuk ulice s kojim su često nastupali po Beogradu i okolici krajem sedamdesetih, a iz tog razdoblja pamte i nastupe na Zaječarskoj gitarijadi i BOOM festivalu u Novom Sadu.

Prijateljima iz zgrade Kolaru i Divljanu uskoro se pridružuje Boža Jovanović (kasnije ga mijenja Kokan Popović koji je također bio član Zvuka ulice) te Divljanov gimnazijski prijatelj Srđan Šaper i njegov kolega s fakulteta Nebojša Krstić (potonja dvojica upoznali su se na satu obdukcije) i mijenjaju ime u Idoli.

Isfuravši u poptunosti svoj stil koji se svodio na imidž fino odgojenih i uredno počešljanih dečaka, u kravatama i odijelima, već na prvoj probi stvaraju pjesmu u kojoj su se na samoironičan način dotakli onoga što i danas predstavlja tabu (“Retko te viđam sa devojkama“), a 1980. objavljuju svoj prvi singl na kojem našla još i pjesma “Pomoć, pomoć“. Singl je objavljen uz časopis Vidici koji je i financirao njegovo snimanje i danas se radi o priličnom raritetu.

Kasnije izdanje pjesme “Retko te viđam sa devojkama” izašlo je na Jugotonovom singlu (producent mu je bio Goran Bregović) na čijoj se B strani našla pjesma “Maljčiki“, parodija na radničku romantiku i tadašnji život u socijalizmu. ‘Tada su me zanimala dva tabua. Nemački i socijalizam‘ objašnjava Vlada Divljan kako je došlo da pjesama poput “Maljčika” ili pak “Schwüle über Europa“, kasnije objavljene na “Paket aranžmanu”.

Pomama za Idolima nakon izdavanja samo jednog jedinog singla nikad do tada nije bila viđena – singl je poharao top liste uzduž i poprijeko bivše države, proglašen je singlom godine, a naklada mu je bila razgrabljena u samo mjesec dana. Iste godine zajedno sa Šarlo akrobatom i Električnim orgazmom za Jugoton snimaju kompilacijski album “Paket aranžman” na kojem su zastupljeni sa četiri pjesme.

Uslijedilo je snimanje prvog albuma, mini LP-a “VIS Idoli” na kojem se, između ostalih, našla i obrada šlagera iz pedesetih “Devojko mala” Darka Kraljića (nastala izvorno za film “Ljubav i moda”) koja je kasnije postala jedan od njihovih najvećih hitova, a u snimanju su im pomogli i članovi grupe Film. Taj mini LP objavio je Jugoton na kazeti, zajedno s mini LP-em grupe Film “Live u Kulušiću”. Na ovom izdanju Croatia Recordsa kao bonus dodan je i gore spomenuti singl.

U skladu sa svojim prefiksom VIS, ono na što su od početka albuma ciljali bio je šlagersko-šansonijerski, romantičarski new wave (“Dok dobuje kiša (u ritmu tam-tama)“, “Zašto su danas devojke ljute“, “Ime da da“). Uz fabrička jutra i dim iz dimnjaka, jedna od stvari po kojoj su Idoli bili daleko najpoznatiji bila je “Malena“, ljubavna pjesma koju je Vlada Divljan, po vlastitom priznanju, skladao još kao gimnazijalac jedne ljetne noći u Dubrovniku. Tko mu je bila inspiracija za pjesmu, nikad se nije saznalo, ali obogatila je tulume generacija za vrijeme i poslije Idola.

Međutim, lovorike je ipak pobrao njihov sljedeći album “Odbrana i poslednji dani“, nazvan, ali i koncepcijski osmišljen prema romanu Borislava Pekića, i kao fatalna ‘druga ploča’ bio je presudan za njihov daljnji rad i značaj. Test su položili, a kritika ga je proglasila za najbolji ex-Yu rock album svih vremena, no zanimljivo je da nikad nije bio tako prihvaćen od šire publike kao njegov prethodnik, možda i stoga što mnogi jednostavno nisu bili spremni za taj stupanj visoko sofisticirane ironije, vješto upakirane u jednostavne melodije i samo naizgled čudne i nepovezane, metaforičke tekstove (“Moja si“).

Inteligentna i lucidna ploča u kojoj je Vlada Divljan pokazao svu zrelost svog autorskog talenta, a koja je Idolima priskrbila epitet ‘intelektualnog benda koji se bavi manipulacijom’, osvojila me otprve, iako me dugo, dugo mučilo što, dovraga, znači zbirka bobičavih škriljaca i koga joj on to čita noću.

Album se poigravao sa religijom i tradicijom pravoslavlja (“Obrana“, “Jedina (uzurlikzurli)“), uz obilato korištenje liturgijskih elemenata (čak su prije koncerata tamjanom kadili pozornicu) te detalja freske i ćirilični natpis na omotu koji je jako vukao na patrijarhiju što je izazvalo rekaciju tadašnjeg crkvenog vrha, a jedno vrijeme bio je čak i zabranjen za puštanje zbog religijskih tema.

‘U mladom čoveku mora da se javi određena doza cinizma prema licemerju i to je jedan od mojih intimnih razloga zašto je “Odbrana” imala taj moment s religijom‘, izjavio je Divljan u jednom od svojih kasnijih intervjua i razriješio misterij ‘koketiranja s religijom’.

Album je izbacio veliki hit “Kenozoik“, kojim su obično i započinjali svoje koncerte, no meni najljepša pjesma Idola bila je “Rusija” (tek sam puno kasnije naučila ponešto o piscima ruskog socrealizma i s odmakom od kojih desetak godina shvatila tu tako divnu, suptilnu ironiju). Zanimljivo, kada je izašla ova stvar na adresu Idola došla je protestna nota iz ruske ambasade pa su i oni zaradili onaj famozni porez na šund. Po prvi puta u njihovim radovima vidljiv je utjecaj elektronike, a pjesme se kreću u rasponu od potpunih zvučnih eksperimenata (“Nemo“) do onih prijemčivijih kao što je “Nebeska tema“.

Paradoksalno je, međutim, da je “Odbrana i poslednji dani” bila prodana u vrlo maloj nakladi, dok se sljedeći album “Čokolada” prodao u čak 350.000 primjeraka i njihov je najprodavaniji album. Sniman je tijekom 1983. u Londonu i totalno je odskakao od neobičnih struktura prethodnog – od infantilne uvodne pjesme do crvenog omota sa djevojčicom iz reklame za Zvečevo koja jede čokoladu.

“Čokolada” je postala veliki komercijalni hit, pjevušile su je bake i njihovi unuci, iako je zanimljivo da Vlada Divljan nikako nije volio ovu pjesmu (potpisuju je Nebojša Krstić i Srđan Šaper) i redovito ju je odbijao svirati na svojim kasnijim samostalnim koncertima (na kojima su velik dio repertoara činile upravo pjesme iz razdoblja Idola).

Četvrti i posljednji album “Šest dana juna” ustvari je soundtrack za istoimeni film Dinka Tucakovića (u kojem glavnu ulogu ima Nebojša Krstić), no iako su potpisani Idoli (budući da je Jugoton financirao snimanje čitavog albuma, uvjet je bio da muzika izađe pod imenom Idola) oni su tada već bili u fazi raspadanja, a cijeli album autorsko je djelo Vlade Divljana.

Ovo je ujedno i najslabije izdanje Idola na kojem si je Divljan dozvolio i malo eksperimetiranja, a potpuno neočekivano na albumu gostuju i pjevač sevdalinki i narodnih pjesama Jahlija Gračanlić te Mišo Kovač, svaki s po jednom pjesmom. Izdvojile su se pjesme “Ljubavi” i “Ona to zna” koje se tematski nastavljaju na lepršave ljubavne pop pjesme kakve su bile i na “Čokoladi” (“Bambina“, “Stranac u noći“, “Vetar i zastave“).

Iduće godine Šaper i Krstić objavili su zajednički solo album “Poslednja mladost u Jugoslaviji“, a nakon raspada Idola Vlada Divljan nastavio je solo karijeru izdavši nekoliko albuma, dok se ostatak benda djelomično povukao iz glazbe.

Od svih članova Idola vjerojatno najzanimljiviji životopis ima Srđan Šaper. Sin vrsnog košarkaškog stručnjaka Radomira Šapera, diplomirao je filmsku režiju (nakon što je, unatoč dobrim ocjenama, odustao od studija medicine), glumio u kultnom filmu Slobodana Šijana “Davitelj protiv davitelja” (lik Spiridona Kopicla), a danas je vlasnik i direktor poznate marketinške agencije i politički aktivan u DS-u. Politikom se bavi i Nebojša Krstić koji je po zanimanju doktor medicine i do rata je radio kao liječnik na Visu, a danas je savjetnik za odnose s javnošću predsjednika Srbije Borisa Tadića.

Zdenko Kolar svirao je bas u Old Stars Bendu Vlade Divljana i radio u Beogradu kao vozač tramvaja, a danas svira s blues bendom Zona B. Kokan Popović živi u Južnoafričkoj Republici i ima svoj bend Kokan And The Traitors.