Glazbeni afrodizijak četvrtog tenora

I prije nego sam poslušao ovaj zadnji uradak Anrdree Bocellia znao sam neću biti razočaran ni najmanje i da ću pred sobom imati vrlo dobar album koji će me prilično oduševiti. Reći ćete da sam to mogao zaključiti prema prodaji u prvim tjednima i izvrsnom kotiranju na američkim i britanskim listama najprodavanijih albuma.

Možda ima tu malo istine jer sam bio pomalo iznenađen tako dobrom plasmanu na top ljestvicama kojima uglavnom caruju relativno nova imena te hip-hop i rap zvijezde i na kojima je izuzetno rijedak slučaj da se ime iz svijeta ozbiljne glazbe tamo ugura.

Album “Amore“, ili bolje rečeno Bocelli osobno, na prvu me loptu razočarao samo u jednoj temi ili bolje rečeno suradnji. Vjerujem da pogađate da je riječ o petoj stvari i pjesmi “Somos Novious” u kojoj gostuje relativno mlađahna pop ikonica Christina Aguilera. Bez obzira na njene velike vokalne sposobnosti i glas kojim može i do nebeskih visina doprijeti, ipak se osjeti da ona nije ništa drugo nego običan pop pjevačica.

Pjesma bi bila puno kvalitetnija da je u njoj gostovao neki fini izučeni vokal s osjećajem za ljepotu melodije. S druge pak strane suradnje sa Steviem Wonderom u “Canzoni Stontante“, Kenny G u “Mi Manchi“, Mariom Reyesom na Flamenco gitari u “Jurame” ili pak Chrismo Bottijem u temi “Estate” pravi su primjeri iznimno uspješne kolaboracije.

Krenuvši od samog početka i iznimno prepjevane “Besame Mucho” pa sve do “Can’t Help Falling In Love” izvedene uživo u Las Vegasu u sklopu koncerta “Amore Under The Sky”, Bocelli jasno ostavlja svoj trag koji niti jednog pravog romantika i zaljubljenika u glazbu neće ostaviti ravnodušnim. Znam da mene nije!