Galaktički rock’n’roll safari

Krajolike psihodeličnog crtanog filma “On Safari” nastanjuju (anti)junaci sa zavidnim poznavanjem povijesti rock glazbe, odnosno zapadnjačke metafizike. Kako drugačije opisati glazbu benda The Witch And The Robot?

Četvorica prijatelja ‘od kada znaju za sebe’ – Dustin Goodnite (Andrew Tomlinson), Hen (Stuart Shingler), Venice (Sam Hunt) i DJ Aesthetic Heartbreak – nakon 15-godišnjeg zajedničkog sviranja napokon su u 2009. godine na glazbeno tržište lansirali službeni album prvijenac, iz vlastitog home-made studija The Robot Rooms. Glazbeni znalci često ih uspoređuju s bendom British Sea Power, no osim kulturno-geografske poveznice preko Lake Districta i zajedničke turneje, osnovane zvukovne sličnosti zapravo izostaju.

Dok indie glazbenom scenom Velike Britanije (i šire) trenutno tutnjaju ‘instant indie bendovi’, rijetko nailazimo na zvuk različit od prosjeka. Iznimke u tom slučaju možda i nije pretenciozno nazvati (uslijed nužnog ili neoriginalnog etiketiranja) ‘post-indie’ valom, bez obzira na egzistiranje mnogobrojnih nezavisnih glazbenih kuća.

Zanimljive kombinacije naprosto nisu rezultat ‘nove žanrovske revolucije’, prije bismo mogli govoriti o recikliranju prethodnih epoha rock glazbe: gotovo u ‘zakašnjeloj postmodernističkoj maniri’ (najčešće crossover žanrovska orijentacija) ili se, s druge strane, radi o ‘modernističkoj verziji’ popularne glazbe 21. stoljeća (crpljenje inspiracije iz elektroničke glazbe, npr.). The Witch And The Robot naklonjeniji su drugom pravcu.

‘Modernistička verzija’ indie glazbe nije bezrazložno prožeta književnim konotacijama. Naime, stihovi pjesama s albuma “On Safari” govore dovoljno o naklonjenosti literariziranju safarija kroz rock’n’roll galaksiju, o narativnom senzibilitetu ‘uglazbljenih kratkih priča’. Literarni aspekt albuma u interakciji s popularnom imaginacijom (“The Beatification Of St Thomas Aquinas” ili “Sex Music (Beef On Wax)“) također implicira vizualni potencijal, odnosno formiranje različitih nadrealnih videoanimacija ili osmišljavanje scenskog nastupa, za vrijeme kojeg, usput budi rečeno, publika može očekivati dramatizirane skečeve poput gađanja pitama.

Iza maski Cinizam i Parodija “On Safari” postavlja pregršt ozbiljnih pitanja o ljudskoj egzistenciji (smrt, beznađe, tuga, strah, siromaštvo, duhovnost, religija, filozofija subjektivnosti, itd.) ili zemaljskoj sudbini, ne nudeći nikakve moralizatorske litanije. Naprotiv, album zatvara gotovo zen pjesma “You Already Know All There Is To Know About Time Travel (Just Look At The Stars)“.

Album prvijenac uopće ne zrači početničkom nesigurnošću, budući da su The Witch And The Robot lekcije iz povijesti rock glazbe i više nego odlično ukomponirali s atmosferom i tematikom s početka 21. stoljeća, stoga, držimo li se linije književne kritike, mogli bismo se pozvati na ‘tradiciju i individualni talent’ začinjenu montipajtonovskim humorom.

“On Safari” sadrži tragove progresije Jethro Tulla i Radioheada, psihodeliju Davida Bowiea i Pink Floyda zapakiranu u aranžmanu Flaming Lipsa. Na trenutke bizarni stihovi neke vrste psihodeličnog folka, recitirani ili u maniri polifonične jeke, uz funk fuziju i gitarske distorzije, odaju dojam eteričnog ‘rata svjetova’ (“No Flies On Me (Ballad Of the Jam Head“, “De-Nihilism” ili “The Best Free Show On Earth”).

Namjera neobično zabavne četvorke vjerojatno i nije bila napraviti financijsko unosni album za masovnu publiku. Većina slušatelja primjedbe bi mogla uložiti upravo na ‘artističku tendenciju koja to zapravo i ne želi biti’, odnosno na heterogeni glazbeni imaginarij i ‘otežanu slušljivost’, što “On Safari” svakako smješta u niz ‘kultnih albuma’ za kritičarske antologije.