Dašak death svježine

Premda je Laethora novi bend na metal sceni, za njegove se članove nešto tako i ne bi moglo reći. Radi se naime, o side projektu Niclasa Sundina, gitariste Dark Tranquillitya, te tria koji dolazi iz odličnog švedskog benda The Provenance, muzički dosta sličnog Opethu; gitariste Joakima Roséna, basiste Jonnie Tella i bubnjara Joela Lindella. Postavu upotpunjuje pjevač Jonatan Nordenstam, za čiji rad, moram priznati, do sada nisam ozbiljnije čuo, što mi je malo čak i žao, jer se radi o čovjeku s odličnim vokalima.

S muzičke je strane Laethora death metal bend, koji svira inačicu švedskog ‘old school’ death metala, po uzoru na Unleashed i Entombed, a čujni su i utjecaji najranije faze melodic deatha, sličnog At The Gatesu.

Iako bi se po ovom opisu moglo doći do zaključka da se radi o više-manje istom materijalu kakvog rade mnogi mladi švedski bendovi, ipak u njemu ima ‘ono nešto’. Ne baš u prevelikim dozama, ali ima.

Ono što treba posebno istaknuti je veliki broj suprotnosti, u kojima se često ide iz krajnosti u krajnost. Prvo, ritmovi se kreću od ‘puževski’, doomerski sporih, pa do deathu karakterističnih superbrzih, vokali moduliraju od grindersko/deatherskih growlinga i guturalinga, sve do ‘čistih’ izvedbi.

Gitare prolaze sve ‘prljave’ i ‘čiste’ faze, heavy & catchy ritmove i riffove, a nisu im strane niti akustike. Slične karakteristike vrijede i za bubnjarske ritam sekcije, koje najviše vremena ‘provode’ u udarnom blastbeatingu, mada im i mirniji, laganiji ritmovi nisu strani.

Dodamo li svemu ovome i računalnu tehnologiju, istina, korištenu tek u nekoliko navrata, jasno je da se ovdje ni u kom slučaju ne radi o nemaštovitom i šabloniziranom ostvarenju. Zanimljivo je također da je album na određeni način podijeljen u dvije brzinske cjeline, obzirom da su pjesme u njegovoj prvoj polovici uglavnom žešće, dok je drugi dio poprilično sporiji.

To nisu isključivi primjeri, obzirom da ima dosta ritmičkih mikseva, no, generalno odgovara ovim procjenama. Pjesme “Imposters” i “Black Void Remembrance” nekako se najviše uklapaju u opis kompletnog materijala, “Clothing Of The Dead” jedna je od bržih, a “The Scum Of Us All” sporijih naslova. Ove naslove spominjem tek onako za usmjeravanje, ne kao najbolje.

Vjerujem da će iznesene karakteristike za ovaj album pomoći fanovima švedskog deatha da se lakše odluče za njegovu nabavku, jer, tako dobrih death metal albuma danas ima stvarno malo i šteta bi bilo propustiti rijetku priliku da se dođe do nečeg što valja. A Laethora sigurno valja.