Danci naučili švedsku lekciju

Ovo je album za čije opisivanje, barem ono s aspekta muzičke formule, nije potrebno trošiti previše riječi. Hatesphere naime, svira tehnički dotjeranu varijantu melodičnog death/thrash metala, po uzoru na brojne švedske bendove. Jedina bitna razlika leži u činjenici da je Hatesphere iz Danske (Aarhus), gdje je jedan od najpopularnijih metal bendova. Ostalo je sve manje-više isto ili slično; furiozni gitaristički riffovi, guturalni vokali, razorni bubnjevi i ništa manje opasni basevi.

Ono što, po meni, treba posebno spomenuti je podatak da je pjevač Jacob Bredahl vlasnik jednog od najboljih grla u death/thrash pravcu, pa i šire, s velikim radijusom glasovnog kretanja i univerzalnom dozom modulativnosti. Što mu, uostalom, omogućuje i pjevanje u bendovima drukčijih stilova (Barcode – HC ili Allhelluja – stoner rock), u kojima doduše, nije toliko uspješan kao ovdje, ali se nekako snalazi.

Inače, kada bismo baš morali Hatesphere uspoređivali sa sjevernim susjedima, najviše bi ih mogli zbližiti s Dark Tranquillity, Soilwork ili The Crown, pa bi temeljem ove komparacije čak i površni poznavatelji ove scene mogli zaključiti kako zvuče.

I stoga je više nego sigurno da će među ljubiteljima takve vrste metala naići na veliko razumijevanje. Točnije rečeno, uzajamno poštovanje samo će se produžiti, obzirom da je nakon 2002. godine i albuma “Bloodred Hatred”, Hatesphere obvezan eksponat u fonotekama death/thrash fanova.