Dance-rock u svojem najboljem izdanju

Davnih osamdesetih bili su prvaci elektronike i dancea kojeg su kombinirali s post-punkom kao naslijeđem Joy Divisiona.

Mnogo su se mijenjali, eksperimentirali svakim novim albumom, ali nikad nisu iznevjerili zvuk koji ih je učinio jakima. Mijenjali su postave, članovi su odlazili i dolazili, no baza je ostala.To se vidi i na desetom izdanju kojeg su uglavnom producirali sami dečki iz benda, osim dvije – tri stvari. Kao i većina bendova koji uzmu stvar u svoje ruke kad su već daleko iza prvog albuma, tako je i New Order posložio kockice i dao si zadatak da deseto, na neki način jubilarno, izdanje učini ‘svojim’, da mu daju jedinstven pečat vlastitog rukopisa.Ovo je prvi album na novoj etiketi i bez starog basista Petera Hooka, s novim članom Tomom Chapmanom i povratkom Gilliana Gilberta. Na albumu gostuju Iggy Pop, Brandon Flowers i La Roux. Nekako se sve posložilo za dobar album i on to jest.

Nakon dva pretposljednja “Waiting For The Siren’s Call” i “Lost Sirens” koji su bili mali promašaji s kojima je bend došao do karikature vlastitog zvuka i zabrazdio u neke potpuno strane vode, s “Music Complete” su se vratili na pravi put i pokazali zašto su voljeni i jaki.

Produkcija je na visokom nivou i to se primijeti od prve do zadnje stvari, tekstovi su intrigantni, zvuk je onaj pravi – mnogo elektronike s mračnim podtekstom, post-punka u dance ruhu i syntha u tragovima. Danas mnogi stvaraju elektronsku glazbu, ali New Order kao pioniri su pokazali kako se ona radi bez natruha popa i odlaženja u ekstreme.

Elektronika ovdje nije naporna i nasilna, nego je elegantno odmjerena i pomiješana s drugim silnicama koje su u konačnici slušljive i privlačne.

Ovaj je album možda i više elektronika, nego bilo koji dosad jer je dodan taj moderni zvuk kojeg publika voli, ali matrica je ostala jednaka – mnogo dancea i syntha. Ovo je dance-rock u svojem najboljem izdanju i New Order zna kako se to radi.

“Restless” je kao mali osvrt na ono što su dosad radili i kao da je u njoj sama bit albuma – plesno, ali i pomalo mračno. Prvi dio albuma baš rastura sa “Singularity“, “Plastic” i “Tutti Frutti” i sve su zabavne i inspirativne, jednostavno vas tjeraju na dobro raspoloženje.

Sredina je malo mirnija i melankoličnija, ali zato se pred kraj iskupljuju s “Nothing But A Fool” i “Superheated“, onako kako oni znaju.

“Music Complete” je vratio New Order na stare tračnice i pokazali su da još znaju i mogu. U masi novih bendova, oni su ostali vjerni sebi i pokazali da zrelost donosi svoju ljepotu i kvalitetu. Mnogi su, vjerujem, bili skeptični, ali deseti album je jako dobro ostvarenje, zanimljivo i zabavno, potpuno i osmišljeno s potpisom starog New Ordera.