Čovjek jednostavno ne može pogriješiti

Tony Touch, poznati njujorški DJ portorikanskih korijena proslavio se sredinom devedesetih serijom sjajnih mixtapeova nazvanih “50 MC” kojima su svojim freestyleovima obol dali svi važniji rapperi tadašnjeg hip-hop undergrounda.

Od tada nam Touch svakih nekoliko godina nudi nove kompilacije poput “Piece Maker”, “Rican-Structure”, “Last Of The Pro-Ricans” na kojima gostovanja bilježe redom velika imena poput Gangstarr, Onyx, Wu-Tang Clan, Xzibit, Beatnuts, Krs-One, Mobb Deep, Big Pun, Fat Joe, Eminem, De la Soul, Mos Def, Cypress Hill i mnogih drugih.

“Mic Destruction” posljednje je njegovo izdanje tog tipa, a već sam pogled na playlistu budi visoka očekivanja.

Album otvara sjajna “High In The Clouds” s mixtapea “Osirius” prošle godine preminulog ODB-a. Sljedeća “Fly That Knot” sjajna je underground žestica Talib Kwelia i MF Dooma, u posljednje vrijeme vrlo produktivnih izvođača. “Welcome To The Durham” ističe se kako sjajnim beatom, tako i odličnim nastupom hip-hop veterana Big Daddy Kanea i sjajne grupe Little Brother koju čine rapperi Big Pooh i Phonte te producent 9th Wonder, poznat po suradnji s, između ostalih, De La Soul, Destiny’s Child, Jay-Z, M.O.P., Mos Def i Buckshotom.

“The Come Up” klasično je dobra stvar još jednog njujorškog veterana AZ-a, a “On The Record” fantastičan komad pravog, masnog hip-hopa u produkciji DJ Premiera i underground ikonom Big Shugom na mikrofonu. “Man Up” solidna je pjesma u kojoj Ghostface dijeli minutažu s Trifeom i sinom Sun Godom iza koje slijedi još jedna sjajna stvar Little Brothera “The Honorable” s njihovog posljednjeg studijskog izdanja, oficijalnog mixtapea “The Chittlin Circuit 1.5”.

Na “Supreme Supreme” Talib Kweli i Mos Def ponovno ujedinjuju snage, a tih četiri minute su poput flashbacka u ’98., vrijeme kad su pod imenom Black Star izdali istoimenii zasad jedini zajednički te žarili i palili američkom i europskom hip-hop scenom. Još jedna stvar s “Osirusa” našla je svoje mjesto na Touchevoj kompilaciji, a uz ODB-a na “Stand Up” gostuje i Cappadonna te Ghostface Killah.

“The Money Got Lost” pravi je primjer kako bi svaki fan želio da zvuči novi M.O.P.-ev album “Yearly Physical”, prvi pod okriljem 50 Centove izdavačke kuće G-Unit najavljen za ovu godinu, sjajna pjesma koja podsjeća na njihove najbolje trenutke s njihova prva dva albuma, kultnih “To The Death” i “Firing Squad”. Naravno, teško da bi se i najveći optimist nadao takvom materijalu od grupe koja je posljednjih sedam godina provela većinom u kompromitiranju svojeg teško stečenog underground ugleda i problemima s brojnim izdavačima, no uvijek se možemo nadati.

“Wanna Do” Jay Bezela i Juelz Santane je uz “Guerilla Music” ESG-a najlošija stvar na cijeloj kompilaciji, čijim bi izostavljanjem cjelokupni materijal mogao samo profitirati. “AZs Chillin” praktički je old school pjesma, s jakim bubnjevima i basom te gotovo potpunim izostankom ostalih instrumenata, a kad krene podloga mogli biste se potpuno prirodno zapitati kako se na kompilaciju recentne glazbe uspio potkrasti jedan od BDP-evih svevremenskih hitova. Tragedy Khadafi i Havoc iz Mobb Deepa izmjenjuju rime uz sjajnu soul podlogu na “The Game Is On“, koju nije teško zamisliti kao uvodnu špicu nekog od bezbrojnih blaxpoitation filmova.

“King Of New York” zanimljiva je kombinacija Caponeovog mračnog vokala i gangsterskih rima i ubrzanog samplea á la Kanye West, koja iznenađujuće dobro funkcionira, a za dvije sljedeće stvari zaslužan je 50 Centov štićenik The Game. “Truth Rap” i “For My Gangstaz” iznenađujuće su dobre pjesme u usporedbi s velikom većinom njegovog dosadašnjeg repertoara i dobar pokazatelj potencijala još neizbrušenog talenta koji posjeduje.

Skillz, nekima možda poznatiji pod starim imenom Mad Skillz, na “Imagine” s albuma “Confessions Of A Ghostwriter” po tko zna koji put dokazuje da je u njegovom slučaju komercijalni uspjeh neopravdano izostao, a vjerojatno se baš svatko od vas već susreo s nekom njegovom rimom, pošto je opće poznato kako je on jedan od najproduktivnijih ghostwritera u industriji (za one koji ne znaju, ghostwtriter je rapper koji svoje stihove prodaje drugima, koje onda na službenim izdanjima potpisuje sam kupac).

Consequence i John Legend će vas lagano uljuljati svojom laganicom “And You Say” da bi vas Touch samo trenutak kasnije natjerao da se probudite i skačete po sobi, što je potpuno razumljiva reakcija na M.O.P.-evu parafrazu velikog hita Beastie Boysa “No Sleep Till Brooklyn” s njihovog hardcore rock/hip-hop albuma “Mash Out Posse”.

Kompilaciju sjajno privodi kraju “Bad All Day“, totalno nabrijana stvar s posljednjeg, dugoočekivanog studijskog uratka Busta Rhymesovog pobočnika iz Flipmode Squad Rampagea, koji se oduvijek isticao svojim jedinstvenim, pomalo ekscentričnim stilom te upravo zbog toga ostao nepoznat širem krugu hip-hop slušatelja.

“Mic Destruction” zaista je sjajna kompilacija, uz odličan odabir pjesama, sjajno umiksavanje i zdravu dozu scratcha Tony Touch je još jednom pokazao da potpuno zaslužuje sve hvalospjeve koje je dobio do sada u karijeri, a ‘vaš kritičar’ je nakon preslušavanja cijelog materijala obrisao prašinu sa starog “Piece Maker” albuma iz 2000. i još jednom poslušao zafrkantsku obradu velikog disco hita grupe Sister Sledge “He’s The Greatest Dancer” koja se u njegovoj verziji zove, a kako drugačije nego “I Wonder Why? (He’s The Greatest DJ)”.