Brazilski dragulj zove se…

Mariu Ritu mogli bismo onima koji su manje upoznati s njezinim radom predstaviti kao Norah Jones brazilskog popa i jazz/bossa nove zbog njezinog prepoznatljivog i svježeg glazbenog izričaja, a glazbu koju izvodi najbolje bismo mogli smjestiti u mirnije klubove i lonuge partyje. Godine 2004. osvojila je tri Latin Grammyja i to dva u vrlo cijenjenim kategorijama: za najboljeg novog izvođača godine ili ti debitanta te za najbolji brazilski pop album.

Nagradu je dobila za album prvijenac naslovljen po sebi. Nije na odmet spomenuti da je Maria Rita kćerka poznatih brazilskih glazbenika, pop pjevačice Elis Regine i pijanista Ceasera Camargo Mariana što je snažno utjecalo na odabir njezinog životnog puta i samo glazbeno opredjeljenje.

Iz svega navedenog logično se da zaključiti kako je “Segundo” njezin drugi studijski album, kojim nastoji održati jednaku razinu kvalitete i uspjeha ostvarenog albumom prvijencem. Međutim, jedan tragičan detalj mogao je na sve to jako loše utjecati. Riječ je o smrti njezinog velikog mentora i producenta Toma Caponea u automobilskoj nesreći u Los Angelesu baš one noći kada je trijumfirala na Latin Grammy Awards.

Maria se uspjela oporaviti od tog strašnog udarca i s talentom koji posjeduje i predivnim glasom uspjela je napraviti još jedno blistavo izdanje. No valja spomenuti i glazbenike koji je svojim predivnim i osjećajnim, u ponekim trenutcima pomalo razigranim muziciranjem na ovu bisernu nizu dodao još koju perlu. Tiago Costa za klavirom, Sylvinho Mazzucca na basu i Cuca Teixeira magični su trio zbog kojeg ovaj album u ponekim trenutcima djeluje lepršavo kao svila i toplo kao baršun.

Moji osobni favoriti na albumu skladbe su “Mai Intetno“, “Cirando do Mundo“, “Muito Pouco“, “Feliz” i “Caminho das Augas” na koje vam skrećem osobitu pozornost. Dobro je s vremena na vrijeme imati prilike poslušati ovako dobar album s neengleskog govornog područja kako bi svoje već pomalo zasićene uši odmorili i svoj glazbeni apetit zadovoljili sa malo egzotičnih melodija.

Prava je šteta što ovakvi materijali nisu više zastupljeni i što vrlo uzak krug ljudi ima privilegiju znati za postojanje ovakvih dragulja.