Barem nema bendža

    987

    Rilo Kiley

    Under the Blacklight

    Datum izdanja: 20.08.2007.

    Izdavač: Wea / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Silver Lining
    2. Close Call
    3. The Moneymaker
    4. Breakin’ Up
    5. Under the Blacklight
    6. Dreamworld
    7. Dejalo
    8. 15
    9. Smoke Detector
    10. The Angels Hung Around
    11. Give a Little Love

    Pošlo je po zlu već pri prvoj pjesmi. Htio sam dati sve od sebe, zaista. “Execution of All Things”, jedan od njihovih prijašnjih albuma, bio mi je odličan. Jutro je. Kakao je topao taman koliko treba. Sve je ružičasto i samo što jednorozi ne prolaze. I tad pustim CD, i u prvoj pjesmi sedam puta se ponavlja nešto ovakvo: “And I was your silver lining/As the story goes/I was your silver lining/But now I’m gold“.

    No dobro. Prijeđimo preko toga. Zažmirimo na autistično ponavljanje glupog refrena. Ali ta pjesma zvuči kao country. Country. Kasnijim slušanjem shvatim da većina pjesama ima taj neki country prizvuk. A ne volim country. Od same riječi se češem. Jer me podsjeća na Burta Reynoldsa. Na bizone, Marlboro Mana i preriju.

    Što se dogodilo s indie bendom inteligentnih, sarkastičnih tekstova i simpatičnog zvuka? Sedma pjesma, “Dejalo” /češ, češ, češčeščeš/, s iritantnim američkim izgovorom španjolskog, kao da je netko usred Texasa čekajući autobus naišao na španjolski rječnik i krenuo izgovarati riječi iz razbibrige, i ovakvim tekstom: “My mama is an atheist/If I stay out late she don’t get pissed/I got a place if you wanna go/I got some time if you wanna…“, baš i ne pomaže dojmu.

    Osma pjesma, o dvadesetpetogodišnjem tipu koji se namjerio na petnaestogodišnjakinju (Jesam li spomenuo da na albumu ima mnogo jeftinog seksa? Ima.), i za kojeg kažu “he was deep like a graveyard, wide like TV“. Zanimljiva fizionomija.

    Muziku podržava

    Treća pjesma, “Moneymaker“, ima upečatljiv riff i vrlo dobre instrumentale, pa nećemo spominjati još jedan primjer lošeg tekstopisanja. Ali to je to. Osim nje našle bi se još dvije-tri pjesme koje nisu posebne ni po čemu osim po tome što ne izazivaju osjećaj iritacije. Ako stvarno volite country i ne obraćate pažnju na tekstove… Ne, ne mogu! Ne mogu reći: ‘…u tom slučaju preslušajte ovaj album’, jer to stvarno ne želim nikome.

    Popijte kakao i slušajte nešto drugo. Češ češ.

    Tekst: Filip Peruzović

    Muziku podržava