Neil Young
Archives Vol. 1 (1963-1972)
Datum izdanja: 02.06.2009.
Izdavač: Reprise Records
Žanr: Folk-Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Neil Young je hrčak. Čovjek je neopisivo marljivo skupljao apsolutno sve što je ikada snimio, a sada je došlo vrijeme pražnjenja ladica. Prvi arhivski box set "The Archives Vol. 1 (1963-1972)" dugo je odgađan i unatoč ne baš malim propustima, prva i najiskrenija reakcija kada ugledate to kolosalno izdanje je ‘Wow…’. Najluđe od svega, materijala ima jako puno, a ovo je tek početak.
Prije 23 godine, Neil Young prvi je puta najavio svoju ‘Arhivu’ riječima ‘najambicioznije izdanje u povijesti bilo kojeg izvođača’. Dosljedan svojoj ambicioznosti, uputio je otvoreno pismo svojim obožavateljima pozivajući ih na kupnju Blu-Ray playera kako bi što bolje uživali u 10 diskova glazbe, filmskih zapisa, intervjua i prateće memorabilije. Prema Neilu, Blu-Ray zapisi jedini su koji se mogu natjecati sa starim dobrim pločama. "Blu-Ray je budućnost" kazao je – "nemojte poslije reći da vam nisam rekao."
Jasno da njegove riječi treba uzeti s velikom rezervom, jer nekoliko se puta okliznuo u predviđanju budućnosti (sjećate se kada je za grupu A Flock Of Seagulls rekao da su budućnost glazbe?). I premda je velik broj fanova sumnjao da će ‘Arhiva’ ikada ugledati svjetlo dana, projekt stvaran puna dva desetljeća napokon je ovdje i jamči kako će vjernim obožavateljima (od milja zvanima Neil Nuts) zasigurno oduzeti nekoliko tjedana života dok uspiju pregledati što sve nudi.
Osobitost Youngove ‘Arhive’ je što nitko od njemu sličnih (prvenstveno Bob Dylan, Paul McCartney i The Rolling Stones) nije uložio sate i sate svoga života osiguravajući si besmrtnost. Kada vam ‘Arhiva’ dospije u ruke, kada otvorite tu kutiju ulazeći u jedno čarobno iskustvo, shvatite koliko je truda, pažnje i vremena uloženo za svaki, pa i najmanji detalj, te kakav je Neil Young perfekcionist čiji perfekcionizam opasno graniči s bolešću.
Neobično je što jedna recenzija (i to baš Neila Younga koji sve do nedavno nije mario za napredak tehnologije) mora započeti tehničkim detaljima, jer ono što su Young i njegov menadžer Elliot Roberts zamislili, vrlo lako može zbuniti.
Box set je zamišljen u tri formata: CD, DVD i Blu-Ray. Blu-Ray i DVD izdanje sadrži deset diskova, a CD izdanje ima samo osam diskova (nedostaju diskovi 00 i 09, odnosno diskovi 00 i 01 su spojeni u jedan). Prvi box set koji se pojavio na tržištu je Blu-Ray, a uskoro bi trebalo slijediti DVD i CD izdanje (mada još uvijek nije jasno radi li se o zasebnim DVD i CD izdanjima ili o jednom kombiniranom izdanju).
Osnovna prednost Blu-Ray tehnologije je visoka kvaliteta audio zapisa (24-bit/192 kHz) nasuprot DVD-u (24-bit/96 kHz) i CD-u (16-bit/ 44 kHz). Uspoređujući kvalitetu fotografija i ostalog sadržaja, na Blu-Rayu one su rezolucije 1920×1080, odnosno 720×480 na običnome DVD-u.
Ipak, najveća razlika je u interaktivnosti: Blu-Ray omogućuje besplatni update. Neil Young obećao je da će svaki naknadno pronađeni materijal biti ponuđen na download. U praksi to znači da ćete svoj primjerak Youngove ‘Arhive’ moći, uz ostalo, obogaćivati i novim pjesmama i fotografijama. Na DVD-u to nije moguće, kao i istovremeno slušanje glazbe dok pregledavate bogati sadržaj.
A on uključuje knjižurinu s 236 strana, požutjele novinske članke, press materijale, rukom pisane stihove, osobne fotografije, radijske intervjue, filmiće i čuveni debitantski redateljski film "Journey Through The Past" iz 1973… Teško je uistinu pobrojiti što se sve nudi.
Naravno da različitu tehnologiju prati i različita cijena (ili kako bi Neil na posljednjem albumu rekao "Cough up the Bucks"). Kupiti CD izdanje je promašena investicija, a ključno je pitanje isplati li se investirati u Blu-Ray player i Blu-Ray box set te pritom izdvojiti više od pola prosječne hrvatske plaće?
Najiskreniji je odgovor – ovisi. Biti vjerni obožavatelj Neila Younga nije uopće lako. Shakey je u svojoj gotovo pola stoljeća dugoj karijeri nanizao jako puno čudnih odluka, katastrofalnih albuma, politička previranja mu nisu bila strana i svaki će pravi obožavatelj ‘Arhivu’ doživjeti kao nagradu za godine i godine živciranja.
Ipak, zabune ne smije biti: "Archives Vol. 1" namijenjena je istinskim obožavateljima kolekcionarima koje ne zanima isključivo glazbeni dio (i koji ne pitaju za cijenu), jer za klasične obožavatelje i sve ostale, stvari će se znatno zakomplicirati pogledom na popis pjesama.
Od deset diskova, tri obuhvaćaju nastupe uživo: "Live at Riveboat 1969." i dva koja su već objavljena tijekom proteklih godina "Live at the Fillmore East 1970." i "Live at Massey Hall 1971.". Čak štoviše, iako ova izdanja ovdje krasi taj hi-def audio, fotografije, press materijali, biografije i slično, sve je već viđeno, jer dvostruka regularna izdanja ova dva albuma sadrže – osim CD-a – i DVD zapis identičnog koncerta s visokom kvalitetom zvuka.
Dojam popravlja zrnati, ali fantastičan video zapis "Live at Massey Hall 1971.", a tu je i "Live At the Riverboat (Toronto 1969.)" (ako pratite Neilova regularna retro-izdanja, znate već da je "Live at Canterbury House 1968." numeriran kao 00, "Live at the Fillmore East 1970." kao 02, a "Live at Massey Hall 1971." kao 03, stoga je "Live At the Riverboat 1969." iščekivani 01).
128 je pjesama zastupljeno ovim box setom. 43 nose predznak ‘previously unreleased’ i nažalost riječ je o verzijama uživo ili alternativnim verzijama već dobro poznatih pjesama koje vjerni obožavatelji već zasigurno imaju na nekom od bootleg izdanja. Samo 13 pjesama nikada prije nije bilo objavljeno niti u jednome formatu, stoga je velika vjerojatnost da će ‘Arhiva’ kod nekih obožavatelja izazvati čuđenje, ako ne i revolt.
Prvi, ujedno i najbolji disk podsjetnik je na tinejdžerske dane Neila Younga kada je sa školskim bendom The Squiers prašio surf instrumentale na tragu The Shadowsa, ali i s naznakama folka inspiriranog Bobom Dylanom. Kvaliteta snimljenog materijala ne može se mjeriti s ostalim pjesmama, no najveći je problem solo materijala kao i onoga s grupama Buffalo Springfield, CSN&Y, pa i Crazy Horse što ništa zapravo nije novo, premda je doista novo: nema iznenađenja.
Jednostavnije je, ako se zainatite, kupite albume "Everybody Knows This Is Nowhere", "After The Gold Rush" i "Harvest", te "Déja Vu" CSN&Y. Kupite i ova dva uživo koja su već objavljena zasebno. Otvorite Internet preglednik po izboru, pustite si Youngovu glazbu i pregledavajte njegove stare fotke i filmiće na YouTubeu. To je otprilike to.
Zabavno je pratiti Youngovo odrastanje, traženje prave boje vokala, no najveće zadovoljstvo pružaju same pjesme. One uistinu nikada prije nisu zvučale tako veličanstveno, gotovo pa možete steći dojam kako prisustvujete trenutku njihova snimanja.
Nitko normalan (uvjetno rečeno) ne bi se prihvatio jednog ovako kompleksnog zadatka, no tražiti razloge zašto Neil Young nešto radi oduvijek je bilo nezahvalno. "The Archives Vol. 1 (1963-1972)" kolosalna je zbirka koja potvrđuje da se nipošto nije šalio najavljujući ovaj projekt. A to je tek četvrtina planiranoga.