Borba s vremenima težak je posao

Budimo realni ljudi – ime Papa Roach rijetko kome izazove misli bez ogromnih predrasuda. Je li tako? Jel’ da da jest?

Mnogi se sjete da im je u srednjoj školi bila zanimljiva “Between Angels
and Insects”, i onda shvate da su se od onda jako, jako promijenili.
Promijenila su se i vremena, promijenila se i muzika, promijenili su se i
žanrovi, promijenile su se želje publike i novih klinaca. E pa, isto
tako, promijenio se i Papa Roach!

Probajmo barem na trenutak poslušati pokoju njihovu pjesmu i smjestiti je na policu uz ljude koje bi trebala i mogla zanimati. Nije to bend koji puca na gnjevne metalce ili progresivne rockere. Nije nikad ni bio! Prošli su kroz rap-metal, nu-metal i stigli negdje do modernih popastičnih hard-rock vremena. Sve to su povezali i s tim objašnjenjem novi album nazvali “The Connection“. I to šesti major studijski album! Pa nije valjda da su toliko izdržali ako ih nitko ne sluša i svima su apsolutno smeće…Stilski je taj zaokret počeo još jako davno (ako bolje razmislimo, samo je “Infest” bio konkretno protkan rap-metal pjesmama), a ovaj korak s vremenom doveo ih je do iste vrste publike, samo desetak godina kasnije. Mlađahni Amerikanci koji liječe slomljena srca ili iziskuju ponosne pjesme za buđenje vlastitih emocija i potencijala. Na to ih nagovaraju power baladice “Leader of the Broken Hearts” i “Before I Die“.

Singl “Still Swingin” poziva stara grooverska vremena zajedno s “Wish You Never Met Me” koju bi svaki čovjek sigurno mogao poručiti nekoj osobi u životu. Uz “Not That Beautiful” koja ima obrnutu poruku, a predstavlja vjerojatno najbolji presjek svega što je ovaj bend radio (pa čak i malo repanja). “I’m addicted to the games that you play / You make me feel so pitiful / Like you’re so beautiful / Your heart is beating me to death every day / But I am not that pitiful / You’re not that beautiful“.

I da – teme su takve. Jacoby nije daleko otišao u stavu. I dalje su to dosta patetične i budničke poruke mladom slušatelju, koje mu je bilo najlakše uobličiti u pjesme ovakve atmosfere. Ostatak benda radi dobre, moderne i žestoke rock pjesmuljke, a uz pokoji dodatak elektronskog dijela ili sympho pozadine, samo su napravili sitan korak u novo područje. Ipak, nakon “Getting Away With Murder” čini se da je to sve skupa samo ‘pogon i održavanje’.

Ako uspoređujemo ovo s krivim stvarima, Papa Roach će zauvijek živjeti na stigmi nekih starih vremena i fanova koji su ih pratili. Zato je red da se dobro poslože ulazni parametri i preleti po karijeri likova koji su uporni u onome što rade. A rade pjesme koje nisu čudo prirode, već prolazni soundtrack koji bez većih problema može zalutati na bilo kakvu radio stanicu. Zajedno s Nickelback i sličnima. Pa neće se valjda ispričavati što rade svoj posao?