Braća po metalu za vatrogasne zabave

    1340

    Hellyeah

    Band of Brothers

    Datum izdanja: 16.07.2012.

    Izdavač: Eleven Seven Music

    Žanr: Groove, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. War in Me
    2. Band of Brothers
    3. Rage/Burn
    4. Drink Drank Drunk
    5. Bigger God
    6. Between You and Nowhere
    7. Call It
    8. Why Does It Always
    9. WM Free
    10. Dig Myself a Hole
    11. What It Takes to Be Me

    Iako bi netko pomislio na novele i TV serije vezane za Drugi svjetski rat, “Band of Brothers” još je jedan način da simpatična metal supergrupa Hellyeah još jednom pokuša svijet uvjeriti da su vrijedni pažnje.

    I’ve got your back and you’ve got mine, as long as we stand together
    everything’s gonna be alright
    ” su mega-klišej riječi naslovne pjesme
    koje odmah, bez previše okolišanja, pokazuju da snimiti tri albuma ne
    može biti slučajnost.Istina je – Hellyeah nisu nastali i nestali kao promašen projekt, već su postali omiljena zabava svih članova koji su zapostavili Mudvayne ili pronašli utjehu nakon gašenja Pantere, Damageplana i Nothingfacea. Prvi album valjda je bio samo zagrijavanje, drugi nije ‘ni smrdio ni mirisao’, a s trećim su se zakleli u povratak korijenima i zvuku koji je obilježio njihove stare bendove.

    Da, definitivno su složili zanimljiviji album, uvjerljiviji, metalniji, žešći, ali realno i – običan! Dokazi da se moguće prisjetiti Pantere su bubnjevi na “War In Me” i riff na “Rage/Burn“, a “Bigger God” je možda čak i općenito najbolja pjesma ove petorke.

    Muziku podržava

    Between You and Nowhere” je isforsirana južnjačka power baladica, “WM Free” kupuje publiku spominjanjem Metallice i Slayera, a ironični pobjednik večeri definitivno je “Drink Drank Drunk“. Zašto? Već sam naslov pjesme govori za sebe i sjećamo se zašto je prvi album (s pjesmom “Alcohaulin’ Ass”) izazivao podsmjehe. Znam da je svakom čovjeku gušt sa svojom ekipom ispijati pive ili bilo koji poboljšavatelj atmosfere, ali je li zbilja to potrebno opjevati riječima “There’s only two reasons, that we showed up here – To party and kick some ass, and we’re almost outta beer” ili vrhuncem svijeta – “Call me an animal, but I’m bringing hope, If this party was the Vatican then I’d be the Pope” (?!).

    No, hajde, valjda se tom famoznom groove metalu mora dozvoliti da bude tipična zabava mladim Amerikancima. Tu se zbilja prepoznaje bubanj Vinnie Paula, Chad ima specifičan vokal, svirka je odrađena svjetski, ali unatoč najavama opet je to ništa posebno niti uzbudljivo, posebno kao još jedan – treći album. Ono što mene i dalje fascinira je njihova ufuranost. Tako iskusna ekipa, a toliko uporna i entuzijastična. Uz činjenicu da im bend i nije neko čudo prirode.

    Ali ako baš hoćete – možemo se spustiti i na onu razinu ‘društvo, roštilj, piva’ i reći da je ovo dobar soundtrack za takva druženja, kod nas najčešće cajkom okaljana…

    Muziku podržava