Blues sa zagorskih brega

Uloga drugog albuma općenito je nezahvalna, no postaje još nezahvalnija ukoliko je prvijenac doživio hvalospjeve kritike i publike. Ali bez brige, 16 pjesama i 57 minuta bluesa kakvog rijetko imamo prilike čuti, uz usnu harmoniku kao dominantan instrument, posramilo bi i neke američke izvođače.

‘Zagorski blues malog goluba’ bio bi doslovan prijevod imena grupe Little Pigeon’s ForHill Blues, nastale duhovitom kombinacijom prezimena lidera Tomislava Golubana i vrhunskim prijevodom naše sjeverozapadne regije (Zagorja) na engleski jezik (ForHill) u maniri veličanstvenog ‘pigeon (opet golub…) english’ izraza.

Ne samo da je golub zaštitni znak grupe, već bi se moglo reći kako je upravo promjenom imena iz “AP/LP Low Voltage” (jasna parodija na AC/DC i ‘High Voltage’, a na ovom samom albumu postoji i istoimena pjesma odsvirana sa starim znancem iz nekadašnje grupe, Antom Prginom) u Little Pigeon’s ForHill Blues podarila krila Golubanu i njegovoj postavi približivši širem, uglavnom iznenađenom i nepripremljenom auditoriju kroz mnogobrojne nastupe uživo, ali i kroz prvijenac “Pigeon’s Flight” iz 2005., veseli i originalni zagorski pogled na delta blues.

Stara blues legenda kaže kako je za pola uspjeha u ovom žanru potrebno imati naziv neke životinje u imenu, a za drugu polovicu morate se pobrinuti sami: Goluban je vrsni usnoharmonikaš često uspoređivan sa Sonnyjem Terryjem, a nagrade koje je osvajao na brojnim natjecanjima (nazovimo ih tako u nedostatku prikladnijeg izraza) priskrbile su mu pažnju i poštovanje kolega iz čitavog svijeta.

Oni koji prate blues znaju da se nitko nema pravo nazvati usnoharmonikašem ukoliko nije u stanju svojim instrumentom dočarati zvuk lokomotive i općenito kotrljanja vlaka. A u tome je Goluban maestralan: otvarajući album skladbom “T-Train Kick” (svaka melodija koja oponaša kompoziciju vlaka potpisuje se kao tradicionalna), te prvenstveno zahvaljujući njegovim bravurama od kojih će prije vama nego njemu zastati dah, požalite što su velike parnjače stvar prošlosti.

Uistinu se ne smije zaboraviti spomenuti i Pavla Golubića (opet ‘golub’ u korijenu prezimena) na bubnjevima koji je ritmički začinio vrhunsku poslasticu (ako netko pamti uvod u “Razuzdan i lud” grupe Kojoti, “T-Train Kick” će ga oboriti s nogu).

Staviti “Zagorski cug” (jednom s tekstom na hrvatskom, drugi put na engleskom) bok uz bok američkim ‘željeznim konjima’ iznimno je duhovita i zabavna dosjetka, baš kao i “0.5” (svojevrsni glazbeni apel za povratak starog zakona o dopuštenim promilima alkohola u krvi vozača) koja zvuči poput hrvatske izvedbe “Can’t Get No Grinding” (mada je potpisana kao autorska), te “Sv. Rok” kojom je opjevan prometni kolaps koji svakodnevno – ako imate sreće, pa u njemu ne sudjelujete – gledate u informativnim emisijama.

Zabavni, ironični, ali pomalo nategnuti tekstovi predstavit će tradicionalno bogat humor zagorskih pjesmarica, ali zašto ne i Zadruge ili Hladnog piva? Međutim, sve tekstualne mane koje bi im se i mogle pronaći, grupa nadoknađuje instrumentalima: u naslovnoj, gotovo sedmominutnoj “Mr. B.” gost je Boško Petrović, a izmjene slide dionica, usne harmonike i vibrafona teško su zaboravljive. Svojevrsni soundtrack za ‘zagorske brege’.

Teško je izdvojiti favorita, no vrlo je vjerojatno da bi “Jesus On The Mainline” bio u najužem izboru, jer odsvirati ovaj standard u šarmantnom ritmu valcera, a bez da izgubi i djelić svog značaja mogu samo najveći majstori.

Lijepo je znati da u Lijepoj našoj postoje izvođači koji su dovoljno hrabri i vješti spajati blues s tradicionalnom glazbenom baštinom, a LPFHB su, uz Miroslava Evačića, svakako jedni od njih. A preslušavajući album razmišljao sam o Golubanovom nadimku ‘Little Pigeon’ (mali golub). Živim u gradu, ali nikad u životu nisam vidio malog goluba, svi koje sam vidio bili su veliki, pa tako i ovaj.