Björk “Fossora” recenzija: Kaos biološkog svijeta u glazbenom obliku

Recenzija: Björk “Fossora”- album preslušaj na Spotifyu.

Björk “Fossora”

“Fossora“, deseti studijski album legendarne islandske kantautorice Björk predstavljen je kao njezin povratak na čvrsto tlo nakon snovite i slobodne “Utopia“-je. Definiran zemljanim otkucajima bubnja te tamnim, prljavim, blatnim teksturama sintesajzera i basa, projekt je gusta nakupina emocija utopljena u zvukove prirodnog svijeta. Kao podjednako zahtjevno i primamljivo slušanje, djelo pretpostavlja primitivan te unekoliko imaginativan odnos s okolinom (prije nego doslovan) izjednačen s vrlo traumatičnim, intimnim događajem (smrt majke) – zadire se duboko u tlo tuge, izolacije i majčinstva što proširuje obujam već znatnih umjetničkih mogućnosti. “Fossora“, ili ona koja kopa, trudi se oblikovati novi, neprobojan svijet koji povremeno zvuči zaista veličanstveno.

Trinaest pjesama kompilacije isprva se čine neskladnim, istovremeno opijenim znatiželjom i ambicijom, nepovezanim, ali ne potpuno tematski odvojenim od onih obrađenih na prethodnim albumima (osobito “Vulnicura“). U potrazi za stabilnošću, pronalaze se emotivne, metaforične, stilske i instrumentalne osovine koje pokušavaju držati kaos na mjestu. Istražuju se segmenti vlastite ličnosti i karaktera, različite reakcije na mnoštvo podražaja te se postavljaju referentne točke kod njihovog izražavanja – načini djelovanja pritom su radoznali, fluidni, hrabri, razorni, ali suviše zbunjujući i zamršeni. Naprimjer, iako prevalentan koncept gljiva podrazumijeva nasilnost, prodornost, zbrkanost (odlike albuma), njegova inkorporacija u veliku sliku nažalost čini mi se donekle nedorađenom i nesređenom.

Umjereno razočaranje najviše je uzrokovano donesenim produkcijskim odlukama te općim strukturiranjem kompozicija. Unatoč agresivnim techno utjecajima uvučenim u pjesme poput “Trölla – Gabba“, “Atopos“ i naslovne skladbe, “Fossora“ nikad ne eruptira na očekivan način. Slušajući album neprestano imam osjećaj kao da Björk nešto besciljno projektira/gradi; nadodaje slojeve i materijale, ali bez jasnog cilja te odgovora na pitanje zašto. Album se čita kao neobuzdan tok misli, neopterećen estetskim pravilima i ponosan svojom labilnom formom koja frekventno neuspješno održava veliku količinu utjecaja i komponenti u logičnom skladu. Unatoč navedenom, autorica istražuje velike ideale (nada, bliskost, odrastanje, odgajanje i smrt) kao kolektivnu ideju, što djelomično može objasniti fragmentiranu arhitekturu.

Skladanje islandske umjetnice vrlo je samouvjereno; prkosno prati isključivo njezinu logiku – pjesme se ponašaju poput organizama koji se preobražavaju iz sekunde u sekundu. Divne harmonije ujedinjuju sve sastojke, od nasilnih elektroničkih udaraca do obilnih klarineta i ostalih puhača (i gudača), u nešto veoma živo, mada ne uvijek lijepo. Spomenuto tjera na zaključak kako je “Fossora“ amalgam elemenata prethodnih izdanja glazbenice – tehno i IDM/EDM podražaji preuzeti su s kultnog “Homogenic“-a (čak i s “Volta“-e te “Biophilia“-je), harmonije, vokalne igre te manipulacije inspirirane su “Medúlla“-om, tema i aranžman gudača evocira “Vulnicura“-u, dok sporadična nježnost i ranjivost podsjećaju na sjajan “Vespertine“.

Izvanredne inkorporacije i težnje, momenti čiste genijalnosti te nesputana sloboda i kreativna moć, nažalost, prizemljeni su nedovoljno razrađenim oblikom djela kao glazbenog te narativnog izraza. Teško je pobjeći od činjenice kako je Björk, na projektima navedenim u prethodnom odlomku, puno detaljnije pristupila razradi koncepta (isključimo “Voltu”), priči, ali i konkretizaciji forme pjesama. Pojedini momenti na “Fossori“ neizmjerno su kvalitetni, ali su paralelno ugušeni suviše sirovom okolinom (za vlastito dobro). Premda je smanjenje ambicije moglo proizvesti kohezivniji set, prednost nove kompilacije je to što pršti uzbudljivim interpretacijama svijeta oko nas, s avangardnim pristupom muzici i opipljivim emocionalnim ulogom. Daleko od savršenog, “Fossora“ je rad umjetnice čiji je jedini cilj zadovoljiti vlastite potrebe. Postoji li išta ljepše od toga?