Bilateralni odnosi su uspostavljeni

“Zagorje Blues” je treći studijski album Tomislava Golubana i Little Pigeon’s ForHill Bluesa. Na njemu ponajbolji hrvatski usnoharmonikaš pokušava spojiti svoje dvije velike ljubavi: zvukove i teme rodnog mu Zagorja s jedne strane, te američki blues s druge.

Taj spoj većim dijelom albuma zvuči šarmantno, jednostavno i prirodno. Umjetni efekti i pojačivači okusa su uglavnom izbjegnuti pa sve skupa zvuči opušteno i nepretenciozno, dok zbog ljubavi i iskrenosti prema Zagorju i usnoj harmonici koji su evidentni u svim pjesmama, Tomislav Goluban & Little Pigeon’s ForHill Blues na najbolji način djeluju kao ambasadori tog kraja i instrumenta.

Uvodni instrumental je međuigra Golubana i njegovog čikaškog mentora Joea Filiska te ujedno odmah i prvi dokaz kako dva naizgled tako daleka i različita svijeta kroz glazbu mogu djelovati kao jedan. Na albumu se nalazi i “Kaj god Blues“, obrada pjesme Ivice Kiša i Drage Mlinareca iz 1971. koja je prva poznata pjesma na kajkavskom narječju u kojoj je upotrijebljena riječ blues.

No nije samo blues sve što je doneseno iz Amerike u ovaj album. Ima tu i malo cajuna i country-westerna kako u glazbi tako i u priči. Kvartet Gubec pjeva na “Oj, mladosti moja“, inače izvorno slovačkoj narodnoj pjesmi kojoj se oko polovice priključuje Davor Rodik i sa svojom pedal steel gitarom daje dašak countrya.

“Šerif Mirko” i “Šerifov obračun” je kaubojac o legendarnom zabočkom šerifu Mirku Tomeku i njegovim ‘obračunima’. S druge strane “Libertin“, u kojem gostuje hrvatska etno vila Lidija Bajuk, plovi u snenom jazz aranžmanu.

Također, nije samo Zagorje promovirano od hrvatskih krajeva. U knjižici uz tekst svake pjesme dolazi i Golubanov komentar i mala edukacija (sve na hrvatskom i engleskom) pa tako osim što uz “Pura z mlinci” možemo saznati kako zagorski puran potječe od srednjoameričkog, u “Cvitara Blues” dobivamo malu povijest usne harmonike koja se na prostoru između Nina i Knina naziva cvitara.

Golubanovo sviranje na albumu je odlično, njegova usna harmonika (odnosno nekoliko različitih modela) nimalo ne igra u drugom planu u dvobojima s puhačkom braćom poput trube, tube i trombona, dok također ostavlja puno mjesta članovima ForHill Bluesa i gostima.

Među spomenutim gostima se nalazi u Hrvatskoj već dobro poznati talijanski bluzer Mike Sponza na gitari u “Blues Lojzovih dionica“, s čijom će se tematikom o prevrtljivosti burze nažalost mnogi moći poistovjetiti. Nadalje, tu je i stari Golubanov prijatelj Ivica Kostelić na akustičnoj gitari i vokalu u pjesmi “Brzi vlak” koja je nastala inspirirana upravo njime.

Društvo sastavljeno od bračnog para Evačić, Borisa Šaronje, Anre Prgina, Nikole Santroa i Golubana je s usnom harmonikom, trubom, bendžom, cimbulama, gitarom i udaraljkama pokušalo napraviti onomatopeju osa i pčela u instrumentalu “Vidimo se (i pčele)“.

Još jedan instrumental, “Vinski vrh“, u opuštenom, sedmominutnom stilu na najbolji način zatvara album kojemu savršeno odgovara naslovna slika Golubana na livadi. Upravo takvo mjesto zamišljate dok slušate “Zagorje Blues”: livada, plavetnilo neba i zvuci prirode. I usne harmonike naravno.