Beyoncé “COWBOY CARTER”, napokon Grammy za album godine?

Jedna od glavnih svjetskih glazbenih sila, Beyoncé Giselle Knowles-Carter, 29.ožujka, izbacila je svoj osmi studijski album pod nazivom “COWBOY CARTER”. Drugi je to album u već najavljenoj trilogiji koja je započela s house albumom „RENNAISANCE“, a percipiran je od javnosti kao country album (s pravom), iako ga sama Beyoncé nije izravno tako kategorizirala.

Pojavljivanje u javnosti s kaubojskim šeširom i singl „TEXAS HOLD ‘EM” bili su dovoljni da javnost stekne dojam u kojem će pravcu ovaj album otići. Taj prvi dojam pokazao se istinitim, te se za „COWBOY CARTER“ stvarno može reći da je country album, barem većinu svog trajanja od 78 minuta. Beyoncé, koja drži rekord po broju osvojenih Grammyja s čak 32, još uvijek nije osvojila onaj „najprestižniji“ za najbolji album godine. Tu ironičnu nezgodu kritički je prokomentirao i Beyoncéin suprug Jay-Z na ovogodišnjim Grammyjima, a „COWBOY CARTER“ svojom kvalitetom obećava da će tu nezgodu ispraviti.

„AMERICAN REQUIEM“ atmosferičan je intro koji odmah najavljuje kakav album možemo očekivati. Fenomenalna produkcija, predivno gospelsko pjevanje, odzvanjajući vokali i društveno osjetljiv tekst u kojem se Beyoncé prisjeća svojih južnjačkih korijena neki su od glavnih motiva koji se provlače kroz cijeli album. Iako se susretala s raznim preprekama u pravljenju country albuma, što od strane industrije, što od strane fanova, Beyoncé sada preuzima odgovornost na sebe („I am the one to cleanse me of my Father’s sins”) i odlučuje vratit country glazbu njenim crnim korijenima.

Tema rasne borbe nastavlja se i u pjesmi “BLACKBIIRD”, koja je cover istoimene pjesme najveće rock grupe svih vremena, “The Beatlesa”. Paul McCartney je jednom prilikom izjavio kako je pjesma posvećena crnim ženama koje se svakodnevno susreću s rasizmom, te im on putem nje šalje podršku i govori im da ne gube nadu. Beyoncé se na pjesmi pridružuju i country pjevačice: Tiera Kennedy, Reyna Roberts i Tanner Adell koje preko lagane gitare slažu predivne harmonizirane vokale.

“16 CARRIAGES” nastavlja album u filmskim ugođaju. Slikoviti stihovi odrastanja, snažan, trijumfalan refren i Beyoncéin dinamičan glas čine ovu pjesmu jednim od najjačih aduta albuma. Pjesma “PROTECTOR” predivna je posveta majčinstvu u kojoj Beyoncé izražava svoju duboku ljubav prema svojoj djeci i u isto vrijeme pokazuje svoju glazbenu svestranost, kao i mogućnost da kroz glazbu izrazi najintimnije emocije. Na početku pjesme možemo čuti i Beyoncéinu kćer Rumi Carter, koja postavlja pitanje: “Mom, can I hear the lullaby?”

Na prvoj postaji, odnosno prvom interludiju albuma, dočekuje nas Willie Nelson, jedna od najvećih legendi country glazbe i pušenja marihuane. Nelson nas poziva da sjednemo, udahnemo, i da u mislima odlutamo na lijepo mjesto. Na to lijepo mjesto prati nas prvi single albuma “TEXAS HOLD ‘EM”. Pjesmu krasi odličan build up, zarazna melodija i bubnjevi koji joj daju južnjački šarm uz koji se lako može zaplesati.

Kad smo već kod pjesama pogodnih za ples, tu je i pjesma “BODYGUARD”, koja ima lud groove i fantastičan refren popraćen jednako dobrim pozadinskim vokalima. Ako već niste za ples, mislim da pjesma ide savršeno uz sunčanu vožnju autom (taman kreće lijepo vrijeme, pa zašto ne iskoristiti priliku).

Na sljedećoj postaji albuma imamo priliku čuti još jednu veliku legendu country glazbe, Dolly Parton, koja nas uvodi u još jedan vrhunac ovoga albuma, a to je Beyoncéina obrada kultne pjesme “Jolene”. Umjesto perspektive nesigurne djevojke, koja moli prelijepu Jolene da joj ne ukrade partnera, mi nailazimo na Beyoncé, koja vjeruje svom partneru (Jay-Z je ranije varao Beyoncé i sve priznao u pjesmi “4:44”) i prijetećim tonom upozorava Jolene da bi joj bilo bolje da se makne od njezine ljubavi (Jay-Z je toliki ljepotan da mu žene jednostavno ne mogu odoljeti). Male nelogičnosti u pjesmi mogu se zanemariti poradi Beyoncéine izvanredne izvedbe i jako interesantne reinterpretacije originalne pjesme.

Preljub je i glavni motiv pjesme “DAUGHTER” u kojoj Beyoncé upozorava nepoznatu djevojku da može vrlo lako postati opasna, što je naslijedila od svoga oca (“double cross me, I’m just like my father / I am colder than Titanic water”). U pjesmi također čujemo Beyoncéino izvođenje operne pjesme “Caro Mio Ben” s kojim još jednom pokazuje ogroman raspon glasa i glazbenih žanrova na ovome albumu.

Upravo pričom o žanrovima započinje pjesma “SPAGHETTI” (ime pjesme aludira na “Spaghetti western” filmove koji nastaju 60-ih godina u Italiji kao podžanr westerna, čime Beyoncé naglašava ideju miješanja žanrova), na početku koje prva komercijalno uspješna crna pjevačica country glazbe, Linda Martell, govori o fluidnosti granica glazbenih žanrova. To je ujedno i glavna glazbena značajka ovog albuma koji vješto barata različitim žanrovima i za koji i sama Beyoncé kaže da nije country album, već “Beyoncé album”. Tako nas pjesma “SPAGHETTI” svojim tvrdim trep beatom i agresivnim Beyoncéinim deliveryem vraća na neke prošle trenutke iz njezinog “Beyonce” albuma objavljenog 2013. godine. Jedina mana pjesme je što prekratko traje i što bi joj odlično došao feature nekog repera da do kraja iskoristi potencijal instrumentala.

Pjesma “II MOST WANTED” ponovno nas vraća na R&B/country staze na kojima se albumu pridružuje Miley Cyrus, s kojom Beyoncé zajedno izmjenjuje stihove i slaže predivan refren. Beyoncé i Miley imaju odličnu kemiju, a Miley ima prigodan hrapavi glas koji se odlično uklapa u emotivan južnjački ugođaj pjesme.

Popularan gost nalazi se i na pjesmi “LEVII’S JEANS”. Post Malone u ovoj pjesmi umjesto repanja odabire pjevanje, što nije iznenađujuće s obzirom na njegov prošlogodišnji pop-rock album “AUSTIN”, s kojim je zamijenio svoj dotadašnji trep stil. Vedar “guitar loop” i “pop” ljubavni tekst zajedno zvuče taman onoliko „cheesy“ i isfurano da ovu relativno bezličnu pjesmu učine simpatičnom.

“YA YA” nastavlja album u energičnom duhu. Živahni bubnjevi, razigrane gitare i gospelsko pjevanje Beyoncé, koja na trenutke pokazuje raspon glasa opakim vrištanjem, naglo podižu atmosferu nakon nešto mekšeg niza pjesama. Što se tiče teksta pjesme, glavna tri motiva su u stilu Miroslava Škore: vjera, ljubav i domovina, čiju povijest, kako glazbenu tako i društvenu, Beyoncé na ovome albumu “prekopava” i po potrebi kritizira (“Whole lotta red in that white and blue, huh /History can’t be erased, ooh-oh”). Energična je i sljedeća pjesma albuma “RIIVERDANCE”, koja predstavlja svojevrsnu kombinaciju country gitare i house bubnjeva. Jedina mana je što traje četiri minute bez progresa i “breakdowna” koji bi razbio monotonost i nagradio slušatelja.

Do spomenutog nagrađivanja slušatelja dolazi na zadnjim pjesmama albuma, a posebno na pjesmi “TYRANT”, koja je definitivno jedna od interesantnijih pjesama na albumu. Na prvu koncept zvuči smiješno, jer se nakon Beyoncéinog milozvučnog pjevanja u pjesmu naglo ubacuje “južnjačka” violina preko snažnih “808 bubnjeva” što je neobična kombinacija. Međutim, kako pjesma ide dalje, to postaje bolja zahvaljujući Beyoncéinom zaraznom flowu i promijenjenom završnom refrenu u kojem Beyoncé odlučuje odrepati pokoji stih. Osim “d.a. got that dopea” (producenta ranije spomenute pjesme “TYRANT”), interesantan beat skuhao je i jedan od najvećih glazbenih producenata 21. stoljeća, Pharrell Williams, s kojim Beyoncé zajedno još od svog prvog albuma “Dangerously in Love” iz 2003. godine.

Pjesma “SWEET★HONEY★BUCKIN” podijeljena je na tri dijela od kojih treba posebno izdvojiti treći dio u kojem čujemo “flamenco” instrumental. Gitara podsjeća na akcijske scene “Zorro” filmova, dok Pharrell dodatno pojačava atmosferu svojim “ad-libovima” koji nabrijavaju Beyoncéino repanje. Zadnja pjesma “AMEN” zatvara album u stilu sličnom onome s početka albuma. To uključuje filmsku atmosferu, koja ovaj puta naznačuje glamurozan kraj, ali i pjevanje iz kojeg prodiru emocije i kulturno-društveno potenciran tekst. Tekst koji pruža utjehu i nadu svima onima koji su propatili i pate zbog rasne diskriminacije na kojoj su izgrađene SAD. (“Say a prayer for what has been / We’ll be the ones that purify our father’s sins”).

S obzirom na to da je recenzija poduža, zaključak smije biti nešto kraći. “COWBOY CARTER” je album s: vrhunskom i stilski raznovrsnom produkcijom, predivnim intimnim tekstovima koji su u isto vrijeme kulturno dalekosežni i sjajnim Beyoncéinim pjevanjem koje prenosi apsolutno svaku emociju. Ovaj album u svom podužem trajanju od 78 minuta svakom pjesmom pruža nešto novo i drugačije, dok u isto vrijeme stoji kao smislena cjelina. Prema mojem mišljenju, ovaj album za mrvicu je bolji od albuma “RENAISSANCE”, te je za očekivati da će biti jedan od kandidata za Grammy album godine, ako ne i pobjednik same nagrade.