Bend koji će vas natjerati da volite ponedjeljke navečer

    1136

    Gravenhurst

    The Ghost in Daylight

    Datum izdanja: 01.05.2012.

    Izdavač: Warp Records

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Circadian
    2. The Prize
    3. Fitzrovia
    4. In Miniature
    5. Carousel
    6. Islands
    7. The Foundry
    8. Peacock
    9. The Ghost of Saint Paul
    10. Three Fires

    Ukoliko ste ikad tražili nimalo depresivni rock dalekih horizonata, uhu ugodnih akustičnih gitara i razmjerno jednostavnih pop melodija, ne treba tražiti dalje od Gravenhursta. Bend Nicka Talbota još je jednom na razini.

    Lagani vokal, gotovo šapat, i akustične gitare najjači su segment albuma koji u pravoj maniri Gravenhursta ulazi pod kožu slušatelja ne želeći ga uznemiriti u svakodnevnom životu, već pokušava stvoriti odličnu atmosferu milozvučne moderne pop glazbe. Pjesme su možda i duže od onoga što bi se moglo očekivati, a dvije, “Fitzrovia” i “Islands” prelaze čak osam minuta.Nick Talbot na ovom albumu odaje dojam čovjeka koji bi želio ostaviti trag na apsolutno svakom tko posegne za ovim izdanjem, a gotovo je sigurno da mu to i uspijeva. Dovoljno je samo čuti “The Prize” koja preko šest minuta koristi zadanu formulu atmosferičnog rocka, a pred kraj pjesma prelazi u noise pop.Najbolji trenuci albuma, osim spomenute “The Prize” definitivno su “In Miniature” koja otprilike ide danas popularnim indie folk putem, i pravi dragulj “The Foundry” koji koristi vrlo lijepu melodiju na akustičnoj gitari. Pred kraj albuma pjesmama “The Ghost Of Saint Paul” i “Three Fires” dominira vrlo miran i neupadljiv vokal.

    Ovaj album mogao bi se svidjeti svima koji vole neupadljivost, mirnoću i atmosferičnost. Mane albuma definitivno su premala energičnost i na trenutke očigledan nedostatak inspiracije jer materijal je možda previše sličan. Previše se puta ponavlja forma mirnog vokala, akustične gitare i razmjerno očekivanih ‘premaza’ klavijatura.

    Za sada je očito da ovakva muzika Gravenhurstu nije osigurala vrlo visok status, ni popularnost, i u principu to je još uvijek dosta malen bend, ali u kojem Nick Talbot može raditi točno ono što želi. Gotovo sigurno da takav bend u Hrvatskoj ne bi mogao postojati, ni probiti se jer teško je naći stalnu publiku ovakvim pristupom glazbi lišenim bilo kakve komercijalnosti.

    0 Shares
    Muziku podržava