Atmosferičnost prije ritmike

Proteklih godinu dana su se poklopile mnoge loše stvari za kalifornijski elektro-dance bend !!!, a ponajviše se ističe bizarna smrt dugogodišnjeg bubnjara Jerrya Fuchsa koji je upao u okno dizala.

Nesretnim okolnostima koje okružuju bend možemo pridodati i novi album “Strange Weather, Isn’t It?” jer je to njihovo najslabije ostvarenje dosad.

Bend postoji otprilike 15-ak godina, a već su ranim radovima skrenuli pozornost na sebe. Kako je vrijeme odmicalo, mit o njima je rastao, a u pravo vrijeme su posjetili i naše krajeve s izvrsnim nastupom na Jarunu nakon prošlog albuma. Ove godine su napravili istu stvar, novi album i novo gostovanje koje je bilo ipak nijansu slabije od prvog.

Glavni problem albuma “Strange Weather, Isn’t It?” leži u tome što pjesme nemaju prepoznatljiv plesni groove, već su više okrenute ka atmosferičnijim, psihodeličnijim temama u kojima se bend i nije baš najbolje snašao. Vjerojatan razlog je činjenica iz prvog odlomka jer je Fuchs držao nevjerojatan ritam, posebno na live nastupima, ali moraju naći način da prebrode ovako veliku krizu.

Manjak groovea automatski znači da su pjesme manje plesnog karaktera, a više su približene elektro funku s velikom dozom ambijentalne glazbe koja je ponegdje prenaglašena. Bez te atmosferičnosti album bi se mogao proglasiti kao pokušaj kopiranja LCD Soundsystema bez velikih ritmičkih zahvata.

Jedan od rijetkih vrhunaca na albumu je skladba “Jamie, My Intentions Are Bass” koja malo podsjeća na prijašnje radove sa zvonkom gitarom i zanimljivom ritmikom, ali joj nedostaje britkosti koja krasi !!! u live izvedbama.

Uz nju, ima još nekoliko zanimljivih momenata, poput uvodne “AM/FM” koja gradi svoje tenzije kroz minimalistički pristup obogaćen različitim teksturama glazbenih matrica ili frenetične neurotične “Wannagain Wannagain” kojoj nedostaje podosta buke da bude upečatljivija i razdrmanija od ovog što su nam pružili ovdje.

Na dosadašnja tri dugosvirajuća materijala !!! su pokazali koliko svjež i inovativan žanr može biti dance-punk s nizom plesnih hitčina koje najbolje pružaju na koncertima uživo. Za razliku od tih materijala koji su zvučali vrlo dobro i kao studijske snimke, sa “Strange Weather, Isn’t It?” to nije slučaj.

Kod dance-punk i srodnih albuma jako bitna karika je neodoljiv ritam koji se ovdje u velikoj mjeri izgubio, pa kao da smo s namjerom dobili mirniji i spokojniji album u spomen na Fuchsa, a ne brutalno bučni i ritmični kakvog bi vjerojatno on sam želio budući da je bio ‘udarač’ teške kategorije.

Bilo kako bilo, žanr dance-punka malo po malo jenjava, ima sve manje izvrsnih albuma (LCD Soundsystem su objavili svoj kraj, The Rapture su izgubljeni već dugo vrijeme…), pa se nadam da to neće previše utjecati na buduće radove !!!. Ovaj album u ovakvim okolnostima još im se i može oprostiti.