Bajka o starim i neozbiljnim punkerima

    1956

    The Offspring

    Splinter

    Datum izdanja: 01.12.2003.

    Izdavač: Columbia / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Neocon
    2. The Noose
    3. Long Way Home
    4. Hit That
    5. Race Against Myself
    6. (Can’t Get My) Head Around You
    7. The Worst Hangover Ever
    8. Never Gonna Find Me
    9. Lightning Rod
    10. Spare Me The Details
    11. Da Hui
    12. When You’re In Prison

    Grupa The Offspring mi iskreno nije nikad odvlačila previše pažnje. Sve njihove stvari koje sam slušao, čuo sam na radiju i moram priznati da me nisu nikad navele da posudim ili kupim koji The Offspringov album. Kada sam ‘dobio zadatak’ da napišem recenziju za njihov novi album "Splinter", bio sam u sto muka, pa ja ništa ne znam o njima!

    Ali na svu sreću imao sam vjernog pomoćnika Pentiuma i zajedničkog prijatelja Internet-a, te sam zvao masu poznanika i prijatelja od kojih sam nabavio neke starije albume The Offspringa. Sad se sigurno pitate zašto sam napisao ovako dosadan uvod, te zašto vam opisujem djelić svog nezanimljivog života. Pa eto, nakon sve te muke, bilo mi je žao da sam uopće maknuo prstom zbog tih ostarjelih punkera.

    Kao prvo svi albumi su im isti (autorovo mišljenje), blesavi, nezreli, tekstualno krajnje bezvezni (bitno da ima rime), kao da su snimljeni za poludjele srednjoškolce na speedu, kojima je jedini cilj lutati gradom i nešto (ili nekoga) razbiti.

    Muziku podržava

    Njihov album "Smash" iz 1994 godine je takav, "Ignition", "Americana", vrlo slični, a "Ixney On Hombre" i "Conspiracy Of One", jako slični. I nakon svih tih albuma, deset godina nakon "Smash", The Offspring radi ‘Smash 2’, radnog naziva "Splinter".

    Ljudi, vremena se mijenjaju, današnji srednjoškolci ne smatraju da je ‘stupiddumbshitgoddamnedmotherfucker‘ pojam dobrog teksta. No, dobro, sad kad sam se toliko obrušio na samu grupu, mogao bih i nešto poetično reći o njihovim pjesmama s novog albuma.

    Album otvara prekrasna i nadasve poučni intro "Neocon", koji je mješavina vojničkog marša i pijanca. "The Noose" započinje gitarističkim solom koji je sempliran od metal bendova osamdesetih, a "Hit That" je "Pretty Fly For A White Guy" albuma "Splinter", tj. lakopamtljivi refren i imbecilni zvukovi iz video igrica, pomiješani s ‘pržećim’ gitarama. "Spare Me The Details", s akustičnom gitarom, te veselom melodijom, neodoljivo podsjeća na lošiju verziju hitova Sugar Raya.

    Imam i zamjerku na trajanje albuma. Novi The Offspringov uradak traje ‘ogromnih’ 32 minute. Ok, znam da su to punkerske fore, ali u današnjem okrutnom potrošačkom društvu ‘izvrsnog’ standarda, nekako nisam voljan dati stotinjak kuna za pola sata dječjih bljezgarija, iako se u ovom slučaju pokazalo, da i trideset minuta mogu trajati kao čitava vječnost.

    Muziku podržava