Australski virtuozi

John Butler i njegov trio postigli su u Australiji ono što tamo nikad nikom nije uspjelo – s vlastitom nezavisnom etiketom popeli su se na broj 1 ljestvice albuma i tako vrlo žestoko konkurirali velikim i razvikanim ‘labelima’ i pobijedili. I prema ovome što nam nude, zaista su to i zaslužili!

Iako nisam baš ljubitelj uspoređivanja jednog benda s drugim, zaista ne vidim drugog načina nego da vam njihovu zanimljivu i raznoliku muziku opišem kombinacijom akustičnih Red Hot Chili Peppersa sa glasom koji vuče na Eddie Veddera intonacijom, ali nema onog čuvenog podrhtavanja, ali u biti najviše neke sličnosti vidim s našim (nikad prežaljenim) Saneom, ali ipak su puno drukčiji jer koriste drukčije tehnike sviranja i jako se osjeća njihova privrženost prirodi.

Cijela priča oko John Butlera jako je zanimljiva: nije samo mlad, zgodan i lijep već i multitalentiran i pravi gitaristički virtuoz. Rođen je 1975. u Kaliforniji, majka mu je Amerikanka, a otac Australac. Nazvan je po svom djedu, šumskom radniku, koji je poginuo davne 1952. gaseći požar. To mu je prva poveznica sa djedom i obilježavanje njegova daljnjeg životnog puta.

Sa 11 sele u Australiju, a sa 16 počinje svirati gitaru i tada mu baka poklanja djedovu ‘dobro’ gitaru iz 1930.-ih koja je trebala ići u naslijeđe nekom od djedove djece, no budući da nitko prije nije pokazivao nikakav interes za sviranje, ona postaje jedno od Johnovih najvećih blaga.

1996. kreće na koledž u Perth da bi postao profesor umjetnosti, no tamo je naučio posebnu tehniku sviranja gitare ‘open finger tuning’ što mu omogućava sviranje keltske i indijske muzike, što naročito dolazi do izražaja na “Bound To Ramble“, “Mist” i “Damned To Hell” (totalno kaubojska) i upravo tu se potvrđuje njegova virtuoznost, talent i genijalnost. Također se i na većini pjesama gdje ima i električnih gitara koristi i ‘bottle neck’ tehnikom sviranja i zvuči savršeno.

Trio čine John Butler na gitarama i za mikrofonom, Shannon Birchall – bas, kontrabas i Michael Barker na bubnjevima i udaraljkama, i niti jedan ne zaostaje ni najmanje za drugim, svako radi čuda na svom instrumentu, zajedno stvarajući divan muzički niz od ljubavnih laganica (“Peaches And Cream“, “What You Want“), mističnih pjesama (“Seeing Angels“, “Bound To Ramble“), rock’n’rolla od fino razrađenih pjesama do totalnog vrhunca rasturanja i snage (“Sometimes” – koja traje 17 i pol minuta od kojih muzika 10, a ostatak cvrkut ptica i pred kraj voda, more, ocean šum i kraj albuma; “Zebra“, “Oldman“, “Betterman“), a sve skupa prožeto oceanom, morima, i prirodom općenito (very earthy)…