Apokalipsa danas

Za sve ljubitelje teških, masnih gitara stižu lijepe vijesti iz Beograda: kompilacija “Vreme brutalnih dobronamernika” okuplja mlade hard rock i heavy metal bendove koji su snimili pjesme (odnosno muziku) na stihove pjesnika Milana B. Popovića.

Imena bendova uglavnom počinju na slova D i A i čovjek se strese kad ih samo pročita. No dobro. Ovo ionako nije album za mlakonje i nema tema o cvijeću i voću.

Za omot i dizajn pobrinuo se Jakša Vlahović, čiji je otac Jugoslav dugogodišnji dizajner albuma Riblje čorbe. Jakšin bend Abonos otvara ovu kompilaciju kojom dominiraju mračni stihovi o odnosu dvoje ljudi, posrtajima i pokušajima da se vrati u uobičajen ritam života, o traganju za istinom i svemu ostalom što muči poštenu inteligenciju zadojenu turbo-folk kulturom i lažnim vrijednostima. Neki od tih stihova tek su skice, kao što je “Čekam”, a “Oprost” se referira na rafalnu paljbu po neiskrenosti, licemjerju i lažima. Milan B. Popović je ovdje prezentiran kao strastven i beskompromisan pjesnik, stihovi su mu redom dramatični, a to se i traži od heavy metala.

Kompilacija je napravljena vrlo dobro – slijed pjesama je besprijekoran te sugerira da je album veća cjelina nego sume dijelova. Žanrovski dominira potmuli heavy metal, gitare kuljaju, basovi podrhtavaju, vokali ječe ili bruje, ovisno o pjesmi.

Sama muzika je relativno jednolična, stječe se dojam kao je na kompilaciji prisutno 6 bendova, a ne njih 17, odnosno kao da ovom drskom potpisniku ovih redova imaginarni prijatelj kaže da je većinu pjesama snimio jedan bend koji se različito potpisivao na ovitku. Grupa Iskaz pokazuje da ubacivanje u nižu brzinu ne mora značiti i manje kreativnosti, a slično se može reći i za Instant karmu, koji su dodali i malo prljavog boogiea.

“Vreme brutalnih dobronamernika” je odlično zamišljena i posložena kompilacija, međutim s muzičke i tekstualne strane gledano, pjesme su promjenjive kvalitete i puno muzičkih rješenja je nažalost klišeizirano. Bez obzira na to, riječ je o uspješnom projektu, čija sama ideja možda dobije slična ostvarenja i u Hrvatskoj. Na primjer, bilo bi zanimljivo čuti da se uglazbe stihovi Predraga Lucića i Borisa Dežulovića.