Apokalipsa danas

Ako ste ljubitelj istinskog black metala, sigurno se ostali indiferentni na najnovije albume Dimmu Borgira ili Naglfara, jer iako su navedeni bendovi izdali dosta dobre albume ove godine, oni nisu nešto što bi zadovoljilo žedno uho svakog black metal kultista. Za taj se dio zahtjevnijeg i krvožednog slušateljstva pobrinuo švedski Marduk izdavši svoj deseti studijski album, nazvan “Rom 5:12“.

Da bi ste shvatili nužni simbolizam naslova albuma, potrebno je posegnuti u Bibliju, i to u Rimljane, glava peta, redak 12-ti: “Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt…“. Suprotno očekivanjima, kada to uklopite u glazbenu dimenziju koja se krije unutar korica CD-a, dobivate jedan jako mračan album i začudo, patetika nestaje.

Marduk je od svog prethodnog albuma “Plague Angel”, od čijeg je izdavanja prošlo 3 godine, itekako napredovao. Bend je ostao 2003. godine ostao osakaćen odlaskom vokaliste Legiona, kojeg je zamjenio Mortuus, pa je tako sada Morgan jedini originalni član benda. Sada je više nego jasno da je ta promjena u postavi itekako dobro došla bendu; u tri su se godine, od pokleklog black metal božanstva, reinkarnirani su se vratili u svoje najbolje dane albuma kao što su “Opus Nocturne”, “Nightwing” ili “Those Of The Unlight”.

Fokus su vratili na atmosferičnost, za razliku od napornog tutnjanja kojem su se okrenuli u drugom djelu svoje karijere, što bi prevedeno značilo da su usporili ritam i težište stavili na jezive sampleove. To je možda najbolje vidljivo u pjesmi “Imago Mortis“; spora, old-school riffovljem prožeta kompozicija, s zrelim Mortuusovim vokalima završava sablasnim distorziranim orguljama od čijeg se zvuka ledi krv u žilama.

Isti ti sampleovi pojavljuju se i u posve instrumentalnoj “1651“, stvarajući skoro pa vagnerijanski ugođaj i čiji se kraj efektno preljeva u energičniju i po tempu bržu “Limbs Of Worship“.

Na albumu se pojavljuju dva gostovanja vokalista iz drugih bendova; na pjesmi “Cold Mouth Prayer” pojavljuje se Joakim Göthberg, bivši vokal Marduka i sadašnji pjevač Dimension Zeroa, čiji se reski vokali savršeno uklapaju u preciznim blastbeatovima i tremolima impregniranu pjesmu. No pravi se dragulj što se gostovanja tiče nalazi na pjesmi “Accuser“, Opposer gdje je svoj clean vokal posudio Naihmass Nemtheanga iz irskog Primordiala, što je cijeloj pjesmi dalo moderniji sound, dok njen kraj obilježava dobro uklopljen samostanski chant.

Još bi svakako trebalo spomenuti pjesmu “Womb Of Perishableness” – trajući sedam minuta svakako iskače iz klasičnog Marduk frameworka, te ima onaj suicidalan black/doom ton koji se recimo mogao primjetiti kod bendova kao što su Shining, ali uz pozadinski guitarwork koji prikazuje da je Morgan stari vuk koji zna ipak puno više od nabacivanja tremola.

Jedina zamjerka koja se bi se ovom albumu mogla naći jest skoro sat trajanja, što bi Marduk fanu, naviklog na kasniji Mardukov opus, moglo biti previše. No niti jedna nota ovdje nije suvišna, a ovaj album ozbiljno pretendira na tron black metal albuma godine.