Marduk, Valkyrja i Attic u Vintageu izveli postuskršnju crnu misu

    578

    Zagreb je sinoć na svojoj europskoj turneji “Viktoria Europa Part 3” posjetio Marduk, veliko ime black metala, kako sada, tako i prije gotovo 30 godina kada je drugi val black metala počeo sa svojim uzdizanjem na skandinavskim prostorima. Na turneji ih prate Valkyrja, nešto mlađa black metal postava, i Attic, među njima najmlađi bend koji svira heavy metal tematski prilično srodan black metalu. Turneja traje oko mjesec dana i obuhvaća dobar dio središnje i istočne Europe.

    Više o samim bendovima

    marduk
    Marduk, foto: Vedrana Dobrić

    Oformljeni 1990. godine u Švedskoj, Marduk stoji kao jedan od najutjecajnijih bendova drugog vala black metala, pri čemu se donekle ističu po činjenici da ne dolaze iz Norveške kao većina bendova pokreta. Isprva su svirali kombinaciju black i death metala te su uz postepene promjene završili na bržoj varijanti black metala. Postava im je u svojih 29 godina postojanja imala podosta izmjena. Do Mortuusovog dolaska 2004. bilo je nekoliko izmjena vokalista, a iste godine je došlo i do izmjene basista kada je tu ulogu preuzeo Devo. Najviše izmjena bilo je oko bubnjara kojeg od 2018. nemaju te je bubnjeve na nastupima trenutno preuzeo Simon “Bloodhammer” Schilling. S druge strane, gitarist Morgan je u postavi od samih početaka, a za Muzika.hr nedavno je dao i intervju. Tekstualna tematika Marduka isprve je pretežno obuhvaćala sotonizam i glorificirala razne protukršćanske vrijednosti, a povremeno je kasnije, na albumima “Panzer Division Marduk”, “Frontschwein” i zadnjem albumu “Viktoria” bila jaka i povijesnoratna tematika fokusirana na drugi svjetski rat, nakon čega su izrođene kontroverze zbog kojih Marduk povremeno zadobiva probleme na turnejama kakvih na našu sreću, kako je Morgan naveo u intervjuu, nema na prostorima istočne Europe. Njihov opus obuhvaća 14 albuma, dok zadnjeg od njih, “Viktoria”, predstavljaju na ovoj turneji.

    valkyja
    Valkyrja, foto: Vedrana Dobrić

    Valkyrja, također iz Švedske, oformljeni su 2004. godine te su od onda izbacili 4 albuma kojima su, uz nekoliko turneja, uspjeli sakupiti vrlo pristojan broj sljedbenika. Na turneji su imali priliku predstaviti i prilično svjež materijal, album “Throne Ablaze”, koji je izašao krajem prošle godine preko izdavateljske kuće World Terror Comitee. Svi koji su prije koncerta barem donekle čuli kako zvuče mogli su očekivati da će svojim klasičnim black metal riffovima kvalitetno zadržati tada već poželjno postojanu zagrijanost publike nakon Attica, prve predgrupe večeri. Attic, osnovani 2010., od kada su izbacili dva albuma, za razliku od druga dva benda s kojima su na turneji sviraju klasičan heavy metal za kojeg je već tijekom prvog slušanja odmah jasno da velikim dijelom slijedi stil King Diamonda i Merciful Fatea. Osim što se žanrovski razlikuju od Šveđana Marduka i Valkyrje, od njih se Attic razlikuju i po činjenici da dolaze iz Njemačke. Na prvu ruku nije odmah bilo sigurno hoće li svojim visokim vokalima, solažama i zvukovima orgulja uspjeti stvoriti atmosferu željenu za nadolazeća dva benda, ali po mom osobnom mišljenju su apsolutno bili vrijedni ranijeg dolaska.

    Dojmovi s koncerta

    Muziku podržava

    Oko 8 sati pred Vintageom se počelo skupljati dovoljno ljudi u tamnom da bi slučajni prolaznici već tada mogli pretpostaviti da će u klubu te večeri vladati neke crne sile. Čekajući da se otvore vrata kluba, grupice ljudi ležerno su se družile i međusobno hvalile koliko puta su već uživo vidjele Marduk. Nakon otvaranja vrata, većina ljudi koji su ušli odlučili su ponajprije uhvatiti stolove ispred šanka da popiju pokoju pivu sa svojim ljudima dok je svega nekoliko pojedinaca produžilo do bine da uhvati mjesto u prvom redu. Nešto iza 9, gotovo prema satnici, na pozornicu se penje Attic.

    Attic
    Attic, foto: Vedrana Dobrić

    Kako to često zna biti slučaj na većim misnim slavljima, tako je Attic zapalio tamjan na samom početku svojeg seta. Zvuk orgulja popraćen distorzijom na gitarama i visokim glasom Meister Cagliostroa ispunio je dvoranu Vintagea, a ljudi su polako počeli ulaziti u dvoranu da čuju što im Attic ima za ponuditi. Pred pozornicom skupilo se svega nekoliko redova ljudi koji su svojim izrazima lica i kimanjem glavama iskazivali zadovoljstvo, a povremeno se i od većih fanova moglo čuti pravovremeno pjevanje tekstova Atticovih pjesama. Na svojem setu Attic su predstavili podjednako materijala s oba albuma i time kvalitetno predstavili svoj opus, a atmosferi je pridonio i povremeni Cagliostrov kontakt s publikom. Attic je svojih pola sata nastupa odradio izvrsno i auditivno i vizualno te su malo što imali sa svoje strane za poboljšati. Jedino na što sam imao primjedbu bila je činjenica da se Cagliostrov vokal preslabo čuo, što je u biti krivnja tonca. Međutim, svi su se instrumenti mogli vrlo dobro raspoznati i tonac je, ako se zanemari pretihi vokal, na Atticu zapravo obavio prilično dobar posao. Attic su svojom izvedbom, usprkos tome što nisu svirali black metal, kvalitetno zagrijali ono malo publike što ih je došlo gledati.

    Valkyrja
    Valkyrja, foto: Vedrana Dobrić

    Nakon par desetaka minuta na pozornicu dolazi Valkyrja i atmosfera koja je vladala od sviranja Attica odjednom je postala za red veličine tamnija. Publike je već na početku bilo 2 do 3 puta više nego na Atticu i očito je da je Valkyrja bila puno bliža onome što je većina publike pretežno preferirala slušati ove večeri. Ovaj četverac je svojim oštrim riffovima, grubim vokalima i blast beatovima opčinio publiku i dao im upravo ono po što su došli na koncert: kvalitetan black metal nastup. U prvim redovima se počelo i javljati često headbanganje i večer je išla upravo u željenom smjeru. Kontakt frontmana s publikom je bio slab, ali nije ga ni nedostajalo jer njihovoj glazbi odgovara beskontaktna posvećenost predstavljanju svojeg materijala publici i mislim da ta odsutnost kontakta nije nikome smetala, makar je to možda samo stvar moje osobne preference. Sa strane samog zvuka koji je do nas dolazio, rekao bih da je situacija bila obrnuta nego kod Attica. Vokal se čuo vrlo dobro, ali su bubnjevi i teški riffovi ritam gitare gotovo pojeli solo gitaru i nismo mogli okusiti puni potencijal tremola i povremenih melodija koje su u nekim trenucima sjajno pasale. Sve u svemu, rekao bih da je barem većina publike, zajedno sa mnom, bila vrlo zadovoljna onime što smo čuli od Valkyrje i da smo dobili savršenu pripremu za vrhunac večeri: Marduk.

    marduk
    Marduk, foto: Vedrana Dobrić

    Prvi redovi su nakon Valkyrje počeli postajati gušći ubrzo nakon njihovog odlaska i tenziju u zraku je ubrzo bilo moguće osjetiti. Marduk izlaze na stage uz glasan pozdrav publike, a Mortuus nam odmah daje do znanja s čime otvaraju nastup. Rječima “Panzer Division…” je od publike dobio gotovo instantan odziv “Marduk!”, što se ponavljalo nekih minutu-dvije, kad su napokon započeli sa sviranjem. Prvi redovi su bili u kaosu, i svi koji su se tamo našli bili su svjesni da će morati uložiti primjetnu količinu truda da zadrže svoje tlo. Od samog početka je, za ekipu koja je bila prvi put na Marduku, bilo jasno da je njihov nastup na sasvim drugoj razini od onoga što inače na koncertima vide.

    Nakon otvaranja pjesmom “Panzer Division Marduk” slijedio je nastavak s “Baptism by Fire” koja se i inače nastavlja na “Panzer Division Marduk” na istoimenom albumu, a kojom je krenulo samoinicijativno pjevanje od strane publike. Kroz cijeli nastup nisu pretjerano držali fokus na zadnjem albumu i s njega smo čuli dvije pjesme: “Werwolf” i “Equestrian Bloodlust”. U svom setu su vrijedno predstavili dobar dio svojeg opusa, ali prema očekivanju je i bilo albuma s kojih nismo ništa čuli jer ipak nije lagano unutar 60-70 minuta proći kroz svih 14 izdanja. Cijelo vrijeme je, kako na pozornici tako i u publici, vladala jaka i sirova energija koju je bend kanalizirao preko Mortuusa.

    marduk
    foto: Vedrana Dobrić

    Na polovici seta Marduk se nakratko povukao dok je u pozadini svirao “Deathmarch” nakon čega su se vratili i nastavili s pjesmom “Throne of Rats” koja je također s albuma “Plague Angel” i time povukli paralelu na početak nastupa kada su također odsvirali dvije pjesme zaredom s istog albuma i napravili sjajan uvod u drugi dio seta. Drugi dio seta su zatvorili s “Wolves” koja dolazi s gotovo samih početaka Marduka, s albuma “Those of the Unlight” nakon čega su se ponovo povukli s pozornice. Ekipa ih ubrzo ponovno doziva nazad, a Marduku nije trebalo dugo da se vrate na pozornicu. Na bisu su odsvirali “The Black…” što je bila jedina pjesma koju su odsvirali s prvog albuma i time koncert priveli kraju. Usprkos činjenici da cijela postava ima preko 40 godina (Devo gotovo 50), ne uzimajući u obzir bubnjara koji s njima svira samo privremeno, pokazali su da još uvijek imaju mnogo energije i da vjerojatno ni ne razmišljaju o prestanku vođenja čestih turneji, zbog čega smatram da opet možemo očekivati da će se vratiti nazad unutar nekoliko godina.

    marduk
    foto: Vedrana Dobrić

    Crna misa pred kraj radnog tjedna u Vintageu je sve u svemu bila sjajan izbor za gotovo sve koji su na nju došli i većina ljudi koji su dan kasnije radili ujutro sigurno nije požalila sinoćnji odlazak. Osobno sam jako zadovoljan cijelim koncertom i lako je moguće da će mi ostati favorit kroz ostatak godine.

    Izvještava: Fran Jednobrković

    Muziku podržava