Kultni i kontroverzni švedski black metal bend Marduk u sklopu turneje istočnom Europom navratit će u Zagreb 25. travnja u Vintage Industrial Bar. Tom prilikom predstavit će nam svoj 14. album zvan “Viktoria” za koji tvrde da je nastavak na izvrstan predzadnji album zvan “Frontschwein”.

Svoju mračnu i agresivnu mješavinu black i death metala, a kasnije samo blacka, stvaraju još od 1990. godine. Kroz 14 albuma proveli su nas kroz različite tematske slojeve od kojih su povijesni događaji, sotonizam, antikršćanstvo i smrt najdominantniji. Žestoki riffovi, bjesomučni blast beatovi i agresivni growl opisuju zvuk jednog od najžešćih imena švedske glazbene scene koji su kroz svoju karijeru nailazili na mnoge probleme zbog isticanja provokativnih simbola.

Muziku podržava

Oduvijek me zanimalo kakvo je viđenje black metala iz perspektive glazbenika koji i sam sudjeluje u tom glazbeno-kulturnom pokretu te dolazi iz zemlje koja je jedna od kolijevki ekstremne glazbe. S obzirom na Mardukov ponovni dolazak u Hrvatsku, uhvatio sam priliku telefonski popričati s njihovim gitaristom Morganom Steinmeyerom Håkanssonom o temama vezanima uz stanje black metala u svijetu, ali i mnogim drugim zanimljivostima vezanima uz njihovo stvaralaštvo i karijeru.

Jesi li uzbuđen zbog nadolazeće turneje?

Naravno, uvijek sam uzbuđen pred turneju jer za takve stvari živimo! Uvijek je lijepo biti u pokretu. Početak ovoga trećega dijela turneje je 13. travnja, a s njom pokrivamo većinu istočne Europe, pa možda kasnije produžimo na Baltik tijekom četvrtoga dijela.

Moram priznati da sam veliki fan i da me bratić upoznao s Mardukom nakon što mi je poklonio album “Panzer Division Marduk” nakon kojega sam otkrio cijeli novi svijet black metal glazbe, dok sam prije toga kao klinac slušao melodičnije stvari poput Cradle of Filth ili Dimmu Borgir, što je za njega bilo “popularno sranje.” Misliš li da su se ekstremni žanrovi poput black metala previše komercijalizirali?

Odlično! Što se tiče komercijalizacije, naravno da su se takvi žanrovi komercijalizirali i to već u ranim devedesetima kada je većina takvih bendova eksplodirala. Međutim, sviđalo se to nama ili ne, uvijek će biti komercijalizacije i iako se meni osobno ne sviđa većina tih bendova, mi i dalje radimo ono što se nama sviđa i u što vjerujemo jer mislim da je to poanta svega. Nije me uopće briga za ostale.

Koji black metal bend smatraš najvažnijim za taj žanr i zašto?

Svi bi vjerojatno rekli Venom zbog njihovog poznatog naslova “Black Metal”, ali za mene je najvažniji bend u black metalu Bathory. Mislim da su oni i recimo Hellhammer puno ekstremniji od Venom, ali to je moj osobni stav. Dapače, svatko ima svoje mišljenje o tome, ali po meni je Bathory definitivno najvažniji bend za ekstremnu glazbu.

Čisto iz znatiželje, kada već govorimo o black metalu, jesi li gledao film “Lords of Chaos“?

Nisam. Svi pričaju o njemu, ali ne želim ga gledati jer znam što se točno dogodilo i film bi me vjerojatno samo naživcirao. Mislim da je previše prosječan i ljudi se previše bave pričanjem uokolo o tome što se dogodilo, a trebali bi se malo baviti svojim životima za promjenu. Ljudi ga mogu gledati i uživati u njemu, ali za mene je bolje da ga ne gledam.

Postavio sam ovo pitanje jer sam pročitao u nekom intervjuu da si poznavao Pellea, odnosno Deada.

Tako je. Poznavao sam ga dvije godine.

Što se tiče black metal glazbe općenito, mogu li black metal glazbenici živjeti od svoje glazbe ovih dana?

Ne znam, zapravo, ovisi o bendu i načinu donošenja pravih odluka. Isto tako, ovisi o tome što se podrazumijeva kao black metal ovih dana. Ja recimo mogu živjeti od glazbe jer smo stalno na turneji, živim za to i nije me briga što ostali bendovi rade.

Koje kvalitete ima Marduk, a ostali black metal bendovi nemaju?

Teško je reći. Mislim da smo zapravo originalni i autentični i radimo ono u što vjerujemo. Vjerujem da to dopire do ljudi upravo zato što naša glazba dolazi iznutra, iz naših dubina.

Album “Panzer Division Marduk” za mene je jedan od najvažnijih albuma u black metalu zbog tematike Drugog svjetskog rata. Odakle vam inspiracija za takav album?

Inače puno vremena provedem čitajući. Fasciniran sam poviješću. Ne samo Drugim svjetskim ratom nego i poviješću općenito, pa to na neki način prenosim u pjesme.

S obzirom na istu tematiku, imate i album zvan “Frontschwein”. Jedna od omiljenih pjesama s toga albuma mi je “The Blonde Beast”, i to zbog “disko” ritma na bubnjevima koji je prilično neuobičajen za black metal. Kako je nastala ideja za takvu dionicu na bubnjevima?

Nismo previše razmišljali o tome što moramo ili ne moramo ubaciti u pjesmu. To je došlo samo od sebe i na neki način se uklopilo te nam je zvučalo još močnije od nekog blast beata.

Da postoji vremeplov i da moraš birati jedan povijesni ratni događaj u kojem možeš sudjelovati, koji bi to bio?

Teško je reći, huh… Drugi svjetski rat bi možda bio prvi izbor, ali o njemu se dosta zna i dokumentiran je velik dio o tome. Volio bih otputovati negdje daleko u prošlost, recimo u doba Rimskog carstva, jer ne znamo puno o tom razdoblju i nema previše dokumentacije.

A da recimo možeš kupiti tenk, koji bi kupio?

Uff, tenkovi su vrlo lijepi strojevi. Mislim da bih odabrao Tiger II.

Marduk je često bio optuživan zbog isticanja nacističkih simbola i to vas je dovelo u probleme diljem svijeta. Misliš li da je to usporilo vašu karijeru ili ste zbog toga postali popularniji?

Mislim da nas je to usporilo, ali nije me previše briga jer radimo ono što volimo i nismo ovdje da zadovoljimo potrebe nekih političara ili novinara koji nas svom silom žele povezati s politikom. Ovo je samo glazba i j**e mi se za to što drugi misle o njoj. Ali što ja mogu, ljudi su glupi.

S obzirom na to da ste već bili u Hrvatskoj, jeste li imali ovakve probleme ovdje?

Istočnoeuropljani su prilično korektni po tom pitanju i u tom dijelu Europe nismo imali apsolutno nikakvih problema. Postoje mjesta u kojima su ljudi gluplji nego inače, ali to nije istočna Europa. Mislim da bi ljudi trebali gledati svoja posla i učiniti nešto korisno u svom životu umjesto da promatraju živote drugih ljudi, sjede i žale se na sve što im tobože smeta.

Na skali od 1 do 10, koliko je brutalna hrvatska publika?

Teško je to staviti u neku skalu, ali cijela središnja i istočna Europa dobro prihvaća ekstremnu glazbu i mislim da je izvrsna publika. No ako su ljudi stvarno u tome, bilo u Japanu, Južnoj Americi ili Idahu, ljudi će zajedno s nama stvoriti magičnu atmosferu gdje god bili.

I za kraj, što se tiče švedske glazbene scene, koja je vrlo bogata i široko priznata, koji su vam izvođači dragi, a koje baš ne možete podnijeti?

Ovih koje ne mogu podnijeti je previše i ne bi mi stali na listu, ali ne fokusiram se na stvari koje mi se ne sviđaju jer mislim da to nema smisla. Kao što sam rekao, Bathory mi je jedan od najdražih bendova, a uz njih mnogi rani death metal bendovi.

133 Shares
Muziku podržava